Preskočite na glavni sadržaj

'Zbrajanjem do beskraja' Zlatana Vrkljana

'Zbrajanjem do beskraja' Zlatana Vrkljana
U četvrtak, 10. svibnja, s početkom u 20 sati, u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, otvara se samostalna izložba 'Zbrajanjem do beskraja; Triptisi, kvadrifore i polinomi Zlatana Vrkljana' na kojoj se predstavljaju recentna djela iz opusa jednog od najistaknutijih hrvatskih slikara srednje generacije. Izložba ostaje otvorena do 10. lipnja.
vrijeme: 10.05.2012. 20,00
mjesto: Zagreb; Umjetnički paviljon, Trg kralja Tomislava 22
url: http://www.umjetnicki-paviljon.hr
 ...Najnoviji radovi Zlatana Vrkljana ne samo odbijaju svaku mimetičku ulogu i prezentativnu funkciju, nego upravo insistiraju na svojoj plastičkoj autonomiji, nefigurativnosti, apstraktnosti, čistoći. Dakle, negacijom očevidnog motiva, ikonografskoga uporišta ili određene referencijalne točke, dolazimo do radikalne afirmacije medijskih svojstava, insistiranja na metjerskim vrijednostima i potpunoj predanosti slikarstvu kao izrazu.

Sam autor je svoj postupak okrstio 'obrnutim palimpsestom'. Dakle, umjesto struganja nataloženih slojeva imamo taloženje čitave serije pikturalnih nanosa, od koji svaki odjekuje na onaj prethodeći, ali u složenoj igri odjeka relativizira vlastitu određenost i pomalo se utapa u šum i treperenje dominantnih tonova.

...Vrkljan ne teži brisanju tragova, nego upisivanju uvijek novih slojeva, nanošenju pigmenta preko pigmenta. Stoga bi bilo netočno reći da su njegove slike sasvim lišene oblikovnih naznaka. Dapače, vrlo su eksplicitne u evidentiranju ishodišnih ritmova, nekoga unutarnjeg gibanja i proziranja “potkožne“ razine. U početnim verzijama (a dijelom i u definitivnim varijacijama) još su se s određenošću očitovali eliptični obrisi središnjeg jezgra (da ne kažemo 'motiva') slike, a bilo je i spiralnih, vrtložnih, virovitih kretanja. Napredujući prema 'spiritualizaciji' ciklusa slikar je sve više eliminirao govor kontura, sintaksu parcelacije polja, a prepuštao se jedino prepletu bojanih matica i pritoka, valovima i vijugama nervature što je vodila senzibilnom (senzualnom?) zasićenju kadra.

U svakom slučaju novi ciklus slika Zlatana Vrkljana predstavlja važan autorov korak u pravcu maksimalizma imanentnih likovnih zahtjeva, a svojom katarktičkom usmjerenošću i ulogom znatno pridonosi reafirmaciji medija kojim se slikar služi i kojemu - jednako ponizno koliko i samosvjesno – služi. iz teksta predgovora izložbe Tonka Maroevića

Zlatan Vrkljan rođen je 1955. u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1979. u klasi prof. Šime Perića. Bio je suradnik Majstorske radionice Akademije znanosti i umjetnosti, pod vodstvom Ljube Ivančića i Nikole Reisera. Inicijator je i jedan od suosnivača galerije Arteria i njezin umjetnički direktor od 1994. do 1999. godine. Od 2006. godine docent je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Član je i suradnik HAZU.

Održao je 35 samostalnih izložbi (Zagreb, Varaždin, Stari Grad, Dubrovnik, Slavonski brod, Karlovac, Umag, Split, Poreč, Požega, Pula, Osijek, Ljubljana, Trst, Pariz). Sudjelovao je na 65 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, među kojima se posebno istiće sudjelovanje na 48. venecijanskom Biennalu 1999.godine.