Izložba umjetničkog dvojca JUFI (Ivana Jurić i Fedor Fisher) otvara se danas, 2. prosinca, u 19 sati, u zagrebačkoj Galeriji Cekao. Izložba ostaje otvorena do 15. siječnja 2017.
vrijeme: 02.12.2016.
mjesto: Zagreb; Galerija Cekao, Ulica grada Vukovara 68
Susret s radovima umjetničkog dvojca JUFI za svakog će promatrača biti poseban doživljaj: obilje životinjskih i biljnih motiva u jednoj velikoj simofoniji prirode koja je sve samo ne patetična, jasno će istaknuti tezu kako je čovjek samo jedan mali kotačić cjelokupnog lanca živih bića u ovom dijelu Svemira, podređen životinjskom i biljnom svijetu.
Povezivanje radova s temom tzv. Crvene knjige, najpoznatijeg sustava koji se brine o popisivanju i stupnjevanju zaštite na svjetskoj razini, utemeljenog 1994. godine od strane Međunarodne organizacije za očuvanje prirode i prirodnih resursa, JUFI iskazuju visoki stupanj empatije za osjetljive, ugrožene, kritično ugrožene i izumrle životinjske i biljne vrste.
Motivska, koloristička, gestualna i kompozicijska zasićenost i slojevitost svake slike koja se dubinski niže u mnoštvu planova ne teži proizvodnji kaosa, već sugerira sveobuhvatno, sinkrono građenje slike poput evolucijskog niza od jednostavnih prema složenim organizmima. U svakoj slici postoji veliki red, kojega osjećamo poput nekog imanentnog višeg kozmičkog reda i zakona, bez obzira na snažnu dinamiku svake kompozicije. Posebna, gotovo hipnotička aura koju posjeduje svaka JUFI slika, nadilazi sve standardne stilske pravce i trendove. Ovo slikarstvo nema gotovo ništa zajedničko s pop-kulturom, jednako kao što preskače utjecaje graffiti-umjetnosti, folk-umjetnosti i nadrealizma. Mnogo je bliže nasljeđu vrlo filtriranog prijenosa suvremene japanske umjetnosti (pa čak i Hokusaijevih višebojnih drvoreza), vitalističkih afro-karipskih predložaka te umjetnosti šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća. U složenosti i isprepletenosti biljno-animalnog ornamenta i arabeske kroz pikturalne planove, ove slike vibriraju na frekvenciji hipijevske estetike tog perioda, no bez psihodelije: od nje su uzeli bogatstvo i neobuzdanu raskoš slikarske i crtačke vizije, ali bez psihoze.
Personificirani likovi životinja - kojima su dodijeljena ljudska imena - idu u prilog tumačenju kako pred nama nije slikarski artificijelni Raj, Utopija, odnosno, iluzija stvarnosti; to je dimenzija stvarnosti u koju vrlo lako možemo ušetati ako samo to svjesno odlučimo. Današnje nove generacije instinktivno razumiju kako niti našoj vrsti nema opstanka ako ugrozimo čarobna staništa slonici Antoniji, tigru Zlatku, lisici Liah, polarnom medvjedu Bruni i majmunu Goranu, jednako kao što nam se čini da nas ponekad životinje i biljke mnogo veselije prihvaćaju i emotivno bolje razumiju od naše vlastite vrste. Iva Körbler
