U pravom smjeru / Nada Dogan & Isabel Jägle

Dizajn signalizacije velikih sustava – poput, recimo, zračne luke – uistinu je nezahvalan zadatak: zahtijeva iznimnu stručnost, spretnost i predanost, a zauzvrat ne donosi gotovo nikakvo javno priznanje. Voditelj tima zaslužan za dizajn signalizacije amsterdamske zračne luke Schiphol, Paul Mijksenaar, izjavio je: „Sretan sam ako naši korisnici nađu svoj put, a da toga nisu svjesni.” Ako sustav funkcionira, znači da je neprimjetan.

Što je stupanj stresa viši (a svatko tko se našao u vremenskoj stisci usred transfera u nepoznatoj zračnoj luci zna o čemu je riječ), to je važnost signalizacije veća. Izgubljeni, gladni i izmoreni putnici svog jedinog saveznika nalaze u sigurnosti koju pruža dobro osmišljena signalizacija. No dobru signalizaciju ne čini samo dobro dizajniran piktogram, nego čitava nevidljiva navigacijska mreža koja se rasprostire javnim prostorom. Wayfinding ili osmišljavanje smislenog sustava uputa zahtijeva suradnju brojnih stručnjaka – arhitekata, psihologa, ergonoma, komunikologa, no prije svega dizajnera koji je spreman ući u cipele izgubljenog putnika.

Onaj vidljivi dio dizajna signalizacije, utjelovljen u piktogramima i displejima, posljednji je bastion modernizma: univerzalan, bezvremeni, racionalan, asketski čist i rigorozno uređen sustav koji ne trpi odstupanja i greške. I danas se stoga nikad premašenim vrhuncem dizajna piktograma smatra sustav signalizacije koji je za minhenske ljetne Olimpijske igre (1972) dizajnirao Otl Aicher – osnivač Ulmske škole i konzultant tvrtke Braun (također vrhunskog predstavnika modernističke škole dizajna). Manje je poznato da je godinu dana prije toga Aicher dizajnirao signalizaciju za frankfurtsku zračnu luku (1971), koja i danas snažno utječe na oblikovanje kompleksnih orijentacijskih sustava javnih prostora. Druga je važna linija utjecaja na današnji izgled orijentacijskih sustava proizašla iz inicijative Američkog instituta grafičkih umjetnosti (AIGA) u suradnji s Ministarstvom prometa (Department of Transportation). Naime, između 1974. i 1979. izvedeno je pedeset piktograma namijenjenih prometnoj signalizaciji koji su besplatno ustupljeni¹ javnosti radi brže i kvalitetnije međunarodne standardizacije komunikacijskih sustava.

Hrvatska se, nažalost, ne može pohvaliti dugom tradicijom kvalitetno dizajniranih sustava prometne signalizacije. Domaći grafički dizajneri uglavnom nisu sudjelovali u projektima signalizacije prometne infrastrukture, a ako i jesu – a poznato je, recimo, da je Mihajlo Arsovski sedamdesetih godina radio na dizajnu signalizacije zagrebačke Zračne luke Pleso – nacrti i fotografije projekata izgubljeni su. U posljednjih nekoliko godina hrvatski dizajneri dobili su priliku okušati se u dizajnu signalizacijskih sustava za kulturne institucije, sportske objekte te posebice, zahvaljujući velikim recentnim ulaganjima, za turističku industriju. U usporedbi sa signalizacijskim sustavima transportnih objekata velikog kapaciteta, ti projekti dopuštaju veći stupanj slobode, što su u nekoliko slučajeva domaći dizajneri znali dobro iskoristiti.

No dizajn kompleksnog sustava signalizacije za novu zagrebačku Zračnu luku Franjo Tuđman unikatni je primjer takve vrste projekta pred kojim se našao dizajner ili dizajnerica u Hrvatskoj. Iznimno kompleksan projekt sadrži pozamašan udio već spomenuta „nevidljivog” dizajna (wayfinding, planiranje kretanja) kojim se putnici koriste, „a da toga nisu svjesni”. Onaj opipljivi, svima vidljiv dio projekta utjelovljen je u dizajnu samostojećih i visećih displeja te sustava piktograma i tekstnih oznaka. No u pozadini izvedenog rješenja dugotrajno su se i složeno analizirala sva potencijalna kretanja putnika, determinacije mjesta odluke (točaka na kojima putnici moraju odlučiti kojim će putom nastaviti kretanje) te, konačno, i izbor pozicija znakova. Zadatak je bio dodatno otežan time što je, zbog limitiranog budžeta, projektni dvojac zadužen za orijentacijski i informacijski dizajn (Nada Dogan, Isabel Jägle) bio prisiljen preuzeti i niz dodatnih stručnih uloga (psihologa, ergonoma i komunikologa) u planiranju kretanja novom zagrebačkom zračnom lukom.

Nastavljajući se na dobru praksu modernističke tradicije, tim dizajnera (Dogan, Jägle, Schöneck), predvođen Nadom Dogan izvodi novi piktogramski sustav Agram na temelju minuciozne analize dvaju već spomenutih sustava AIGA i ERCO (nastao na temelju Aicherovih piktograma). Rezultat te analitičke faze projekta zanimljiva je knjižica u kojoj je usporednim prikazom svih triju sustava predočena čitava informacijska matrica. Sustav piktograma Agram tako se sadržajno temelji na prepoznatljivim, već gotovo standardiziranim prikazima, no autori istodobno razvijaju vlastiti formalni koncept oblikovanja, ustrajući pritom na dosljednosti i redukciji kao glavnim dizajnerskim principima. Opseg tog pothvata – sustav piktograma trenutno obuhvaća 200 znakova koji uz već etablirane reprezentiraju i mnoge nove pojmove – čini Agram zaista jedinstvenim primjerom u domaćoj praksi. Nada Dogan i koautorica projekta Isabel Jägle sklone su čistom i preciznom grafičkom izrazu koji se, naizgled s lakoćom, prilagodio zahtjevima izrade iznimno zahtjevna sustava signalizacije. Ta prividna jednostavnost rješavanja kompleksnih problema zasigurno je dostignuta zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu samih autorica. Njemačka dizajnerica Isabel Jägle okušala se u izradi različitih orijentacijskih sustava (Akademie für Darstellende Kunst Baden-Württemberg, Filmakademie Baden-Württemberg, Bechtle AG). S druge strane, Nada Dogan na projektima informacijskog i orijentacijskog sustava zagrebačke zračne luke radi već desetak godina. Naime, izradi komunikacijskog sustava novog terminala prethodio je rad na orijentacijskom sustavu već postojećeg terminala Zračne luke Zagreb. Upravo je taj projekt najozbiljnije recentno sustavno ulaganje u dizajn „starog” terminala, često prve i posljednje točke kontakta međunarodnih putnika s Hrvatskom. Dobar primjer širine zadatka s kojim su se suočile dizajnerice na projektu zagrebačke zračne luke – od plana orijentacijskog sustava preko dizajna piktograma do samih nosača informacije – jest i projekt LED displeja, potpuno nova proizvoda koji je nastao za potrebe „starog” terminala. Riječ je o displeju koji estetski (iznimno tanka konstrukcija, nevidljivi spojevi u nizanju više jedinica, modularni sustav veličina) i funkcionalno (ušteda električne energije i troškova održavanja, brojne konstrukcijske inovacije) znatno unapređuje postojeći proizvod. Treba napomenuti da je displej rezultat interdisciplinarne suradnje Nade Dogan s inženjerom strojarstva, koji je tehnički razvio proizvod i pripremio ga za serijsku proizvodnju, te inženjerima elektrotehnike i prometa Zračne luke Zagreb. Nažalost, taj displej nije korišten u novom međunarodnom terminalu.

Projektni tim za potrebe Zračne luke Franjo Tuđman dizajnirao je više od 160 različitih displeja, sustav piktograma Agram te specifičnu tipografiju signalizacije (Nikola Đurek). Pozornim kodiranjem veličina, rastera i boja, set piktograma i oznaka razrađen je u logičan, jasno čitljiv komunikacijski sustav. Unutar strogih ograničenja koje takav projekt nameće autori su našli prostora za finu oblikovnu intervenciju koja sustav čini ujednačenim i vizualno jedinstvenim. U složenom organizmu poput toga uloga dizajna krucijalna je: ne samo kao posrednika između sustava i korisnika nego i kao čimbenika vizualnog ujedinjenja kompleksnog i razvedenog prostora. Stoga u nedostatku razvijena sustava identiteta upravo ovaj projekt na sebe preuzima i tu tešku zadaću. Važan je napor svih sudionika projektnog tima uložen u izradu lokaliziranih oznaka i pisma i zaista je šteta da im nije dana prilika da projekt zaokruže izradom čitava vizualnog identiteta nove zračne luke. / Koraljka Vlajo
 

[1] http://www.aiga.org/symbol-signs