Tri izložbe u Grožnjanu

Umjetnički opus Vladimira Janušiča ispunjen je eksperimentiranjem vizualnim sredstvima. Njegove likovne radove karakterizira pozicija kreativca koji je najčešće na rubu propitivanja kinetike i kolorizma, objekta u prostoru i plošnog rada, referiranja na već spoznato i uvođenja novih rješenja. Kinetičke skulpture/objekti jedno su od područja njegovih istraživanja. Zanimljivi i dosjetljivi oblici bivaju  ogoljeni. On često minimalistički prisvaja, određuje, ili oblikuje prostor i našoj senzibilnosti ostavlja slobodu doživljaja.

Ova izložbena prezentacija predstavlja manji izbor njegove zaostavštine. Neki radovi su iz Likovnog fundusa Grožnjan, a neki posuđeni iz privatnih zbirki. Prisutan je izuzetni kinetički objekt izveden jednostavnim materijalom: tankom metalnom žicom i komadićima željeznog debljeg lima. Vizualni sklad kompozicije preklapa se s tehničkim rješenjem fizikalne ravnoteže. Tu su dijelovi njegova opusa u kojem je istraživao moguću dimenzionalnost linije.(..)

Emil Knapić predstavlja se s tri cjeline. Jedna grupa sastavljena je od crteža koje autor tretira kao studije. Nastavak prezentacije nalazimo u prostoru galerije. Tu je objekt kojeg čine dva elementa. Treća cjelina je predstavljena u slideshowu: na zidu je projekcija snimaka radova u eksterijeru. Napor fotografskog bilježenja potpisuje Miranda Legović.

Crteži su izvedeni olovkom, grafitom. Na većini autor razrađuje odnose oblika. Iako su predstavljeni kao skice, neki od ovih crteža mogu biti samostalni likovni radovi. Crteži, oni koji nisu definirane siluete budućih radova, odišu snažnom kontroliranom gestom. Njih karakterizira stabilan, discipliniran kompozicijski raspored. Iako su radovi malog formata, na njima raspoznajemo studiozno razigravanje nizova poteza. Umjetnik znalački koristi ton podloge koji postaje sastavni dio rada. Ideja istraživanja odnosa linijskih formacija ogleda se u naizmjeničnom nizu tamnih i svijetlih, debljih ili tanjih, izduženih prostora. Oni čine rastere, rešetke koje sklapaju dojmljive cjeline.(..)

(..)Vesna Paladin problematizira povezanost lokacije i evokacije, materijalnog i nematerijalnog, opipljivog općeg i osjećanog osobnog. Pred nama je predstavljanje suradnje/sukoba pojmova prostor/vrijeme, na lirski način. Autorica kao motiv uzima predmete koji su odslužili određenu funkciju i koji izazivaju nostalgiju za prošlim. Ali, autorica ih ne mijenja, ne obrađuje njih same već, dosjetljivo, replicira njihov izgled otiskujući im obličje.

Ostavljajući predmete u njihovoj zapuštenosti, prenosi nam njihov duh, njihov odraz. Ovaj postupak predstavlja istraživanje prošlog uklapanjem u sadašnjicu. Otiskujući odraze etnografski određenih predmeta upozorava nas na suvremenost opterećenu reklamama, ponudama te napadima političkih kampanja ili religija. Suvremeni dizajn nije relevantan jednostavno zato što nije provjerena funkcija novog oblika. Kapital nema vremena za provjeru, ali ima mogućnost napadnog, agresivnog plasmana. Stari su predmeti generacijama provjeravani i nadorađivani kako bi uistinu postali standard oblikovanja i funkcije. Vesna Paladin s takvim predmetima uspostavlja vizualizaciju, pretvorbu znakovitog predmeta u artefakt. Ona to čini na zaista jednostavan, ali impresivan način.(..) iz tekstova eugena Borkovskog