'Mjesto umjetnika' je konstruirana situacija za trideset izvođača, Galeriju PM i publiku. Izvođački kolektiv se kreće ujednačenim tempom reagirajući na kružni prostor Galerije PM, koja služi kao jedini orijentir. Zvuk nalazi svoj oslonac u koracima, a svjetlost u komunikaciji između bijelih, neodređenih ploha i jasnih tijela u crnom. Prostor je u ovom slučaju samo prolazna tvrdnja i jedan od mogućih simboličkih oslonaca.
Francuski pisac i sociolog Georges Perec je davne 1974. godine u svojoj knjizi Vrste prostora zaigrao semantičku strukturu prostornih jezika u kojima djeluje, počevši od dekonstrukcije prostora stranice koja ga profesionalno određuje, preko osobnosti, ali i uvriježenosti stambenog do javnih urbanih kretanja, ruralnih procijepa i međurelacija. Po Perecu, Prostor u kojem živimo nije ni neprekidan ni beskrajan ni homogen ni izotropan. No znamo li točno gdje se lomi, gdje se savija, gdje se prekida i gdje se spaja? Nejasno osjećamo pukotine, zjevove, točke trenja; katkad imamo neodređen dojam da na mjestima zapinje, puca ili da se sudara. Rijetko želimo saznati nešto više i najčešće prelazimo s jednog mjesta na drugo, iz jednog prostora u drugi, a da se i ne sjetimo izmjeriti prostorne razmake ili o njima voditi računa...
Svaka naša svakodnevna gesta se tako, svjesno ili nesvjesno, upisuje u prostorne koordinate, stvarajući nebrojene situacijske kombinacije. No, što se događa kada se neka od tih situacija podvlači kroz umjetničku strategiju? Mogući odgovor donosi privremena mikro-akcija za specifičnu prostornu lokaciju galerijskog predznaka autorice Tonke Maleković.
Galerija je u ovom slučaju ispražnjen prostor, čije postojeće karakteristike autorica podcrtava, vodeći se principom ekonomičnosti (korištenja minimalnih sredstava). Ogoljavanjem i svođenjem galerije na prostorne kulise vidljivim postaje tijelo i njegovo prostorno okruženje, te je fokus stavljen na nešto drugo: socijalnu komponentna korištenja prostora i relaciju koja se stvara kod izvođača, publike te na liniji izvođač-publika. Akcija time nadilazi uobičajeni galerijski prostor i pretvara se u socijalni eksperiment koji se nadovezuje na prolazne, kontinuirane, fludine geste i socijalna iskustva više nego na materijalne predmete koje galerijski prostor nerijetko proizvodi...
