U Galeriji Academia Moderna, u četvrtak, 16. veljače, s početkom u 19 sati, otvara se izložba Vojina Bakića - 'Svjetlosne forme'. Na izložbi će biti predstavljeni objekti iz privatne zbirke.
mjesto: Zagreb; Galerija Academia Moderna, Šenoina 11
Dobrotom dvojice kolekcionara Academia moderna predstavlja tri objekta Vojina Bakića iz ciklusa Svjetlosni oblici (1963. – 1970.). Moduliranjem istovrsnih zrcalnih jedinica stvarajući efektne strukture i rabeći i nov gradbeni materijal - nehrđajući čelik - kipar ovdje istodobno slijedi načela geometrijske apstrakcije i optičkih istraživanja. Došao je do rješenja skulpture kao serije naizmjence konkavnih i konveksnih poliranih kružnih diskova pravilna kružnog oblika, nanizanih u okomitim i vodoravnim, katkad i dijagonalnim nizovima, koji se otvaraju okolnom svjetlu i prostoru, što je važno iskustvo u razvoju moderne skulpture.
Umjesto da zatvara oblik, ovojnica objekta otvara se prema vanjskom prostoru, prema svjetlosti i odrazu što ga prima i reflektira. Svojom sposobnošću da primaju i odbijaju/emitiraju činjenice iz prostorne i svjetlosne stvarnosti u koju su smješteni – tj. odbljescima – te čiste, izglačane, zrcalne jedinice optički dinamiziraju - galerijski i svaki drugi - prostor u koji su smješteni.
Jedan je objekt u galeriji visi sa stropa i izložen je čimbenicima u prostoru – strujanju zraka u prostoru ili pak dodiru ljudske ruke, pa je statičnost njegove mase relativizirana.
Svjetlosni oblici nadasve ga potvrđuju kao morfološki gipka kipara, spremna hvatati se u koštac s izazovima svakog desetljeća u kojemu djeluje, prihvaćati novine i razvijati se prema sve radikalnijim rješenjima. Bakićevi kiparski ciklusi dijele generalni pogled na svijet umjetnosti sa svakim konkretnim povijesnim trenutkom i on kipar hrabro odgovara na izazove što ih duhovna klima određena povijesnog trenutka postavlja pred kipara.
Rukopis mu se plodonosno razvija od početne tradicionalne skulpture, preko asocijativne apstrakcije i organske sugestije, čistih, do zatvorenih formi i razlistanih formi prema metodičnom građenju i programskoj serijalnosti kasnijih cjelina razvijenih površina i svjetlosnih oblika. Tako je u Svjetlonosnim oblicima Bakić u istodobnoj korespodenciji s Novim tendencijama, na čijim izložbama uspješno izlaže. Po svim konceptualnim, ideološkim, likovnim, tipološkim, jezičkim, operativnim izvedbenim i kontekstualnim parametrima vrednovanjima u ovim trodimenzionalnim konstrukcijama Bakić unosi inovativne zahvate u dosluhu s klimom Novih tendencija – luminizmom i kinetikom - ali ipak ostajući unutar, a ne iskoračujući izvan zadana skulptorskog medija, što je svjesni autorefleksivni stav.
Njegove cikluse čitamo i kao duboke i vitalističke emancipatorske zahvate odvajanja kiparstva tih od koncepata i estetskih zahtjeva utemeljenih na kanonu realističkog mimezisa. Svojom pionirskom ulogom u velikoj je mjeri doprinio genezi apstraktnih tendencija u poslijeratnom hrvatskom kiparstvu i tako radikalizaciji modernističke skulpture, očitujući u plastičkom mišljenju opsesivnu modernističku težnju za ka novom inovacije u formi i postupku, u rodu i tehnici, preuzevši na sebe i ne samo borbu za novi status skulpture, nego i za našu umjetnost važnu zadaću 'hvatanja koraka sa svijetom'. Ivica Župan
