U četvrtak, 25. veljače, Teatar poezije prema zamisli Gorana Matovića priređuje scensko događanje 'Svakidašnja jadikovka' u povodu stote obljetnice nastanka jedne od najpoznatijih pjesmama hrvatskog pjesništva. U programu sudjeluju umjetnici Vedran Mlikota, Sibila Petlevski, Tonko Maroević i Goran Matović.
vrijeme: 25.02.2016. 18 h
mjesto: Zagreb; Tip-Top, Gundulićeva 18
U stanju razočaranja poslije ratnih strahota i poraza, „ prigušenog nezadovoljstva“ sobom i društvom oko sebe , u Parizu, 25. 2. 1916. nastala je Tinu najmilija i najiskrenija lamentacija, 'Svakidašnja jadikovka'. U Parizu je doživio slom, i taj velegrad je poprište njegovog velikog pada, od čijih se posljedica neće više nikada oporaviti.
U razgovoru sa Stevom Ostojićem, pjesnik ju je izdvojio kao svoju najdražu pjesmu. Kroz tu pjesmu Ujević svjedoči svoj ispit savjesti i raspone svoje intimne drame. Sto godina nakon nastanka te veličanstvene pjesme istaknuti umjetnici govore i tumače Svakidašnju jadikovku svatko iz svog iskustva.
'Svakidašnja jadikovka' je zato jadikovka što lamentira nad definitivnim gubicima s kojima se Ujević ni kao mislilac ni kao liričar nikada nije pristao pomiriti.
Premda je u njoj izrazio svoje osobne nevolje , prije svega je to izraz ljudskog nezadovoljstva, individualne pobune osamljenika i nezadovoljnog čovjeka, pritisnutog staračkim razočaranjem i neispunjenim mladenačkim čežnjama i žudnjama za srećom, za ljubavlju, svjetlošću i vedrinom.
Tin Ujević napisao je 1953. za beogradski tjednik NIN da je 'Svakidašnja jadikovka' najskromnija, najjednostavnija, najnarodnija ( u smislu najpučkija i u suglasnom smislu) i, možda, i najpopularnija pjesma.
