Skup 'Aktualnost filozofije srednjega vijeka. Tomo Vereš kao inspiracija' - prijave

Tomo Vereš je rođen 24. veljače 1930. u Subotici, gdje je završio pučku školu i gimnaziju. U Dominikanski red stupio je 1949. u Dubrovniku. Za svećenika je zaređen 1956. u Francuskoj. Filozofiju i teologiju je studirao u Dubrovniku i Saulchoireu u Francuskoj, gdje 1958. postiže licencijat iz teologije, zatim u Freiburgu im Breisgau u Njemačkoj te u Zagrebu, gdje je 1970. na Teološkom fakultetu obranio doktorsku disertaciju (Filozofsko-teološki dijalog s Marxom, Zagreb, 1973, 218 str.; 2 izd. 1981, 320 str.). Filozofiju je predavao na Dominikanskom filozofsko-teološkom učilištu u Dubrovniku te od 1974. kao redovni profesor na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Od 1976. do 1985. bio je predsjednikom Tajništva tadašnje Biskupske konferencije Jugoslavije za one koji ne vjeruju.

Sudjelovao je na brojnim međunarodnim kongresima posvećenim proučavanju nauke Alberta Velikog, Tome Akvinskog, kao i dijalogu između kršćana i marksista (Rim, Pariz, Ženeva, Walberberg, Bochum, Innsbruck, Graz, Dubrovnik, itd.).
 
Dvadeset knjiga koje je Vereš napisao ili preveo te oko 500 bibliografskih jedinica - rasprava, članaka i polemika u domaćim i stranim časopisima i zbornicima pokazuju široko polje rada na kojem je ovaj Hrvat iz Bačke bio aktivan: od Aristotelove filozofije, filozofije sv. Alberta Velikog i sv. Tome Akvinskog, preko crkvenoga društvenog nauka i dijaloga s marksistima sve do pitanja nacionalnih manjina (bunjevačko pitanje u Bačkoj: Bunjevačko pitanje danas, Subotica: NIP Subotičke novine, 1997, 144 str.). Izravno je pisao na hrvatskom, mađarskom, njemačkom i francuskom, a njegove su studije prevođene na engleski, španjolski, talijanski, albanski i slovenski. Surađivao je u brojnim domaćim i međunarodnim časopisima.
 
Verešov rad je obilježen pokretanjem sustavnog prevođenja srednjovjekovnih filozofa i teologa na hrvatski jezik ali i započinjanjem znanstvenog dijaloga kršćana s marksizmom. Nakon doktorske disertacije o filozofsko-teološkom dijalogu s Marxovim djelom, na tom je dijalogu radio punih dvadeset godina (Pružene ruke. Prilozi za dijalog između marksista i kršćana, Zagreb: FTI, 1989, 473 str.). Zbog njegova prinosa dijalogu između marksista i kršćana cijenili su ga i nekršćani, a temeljitim poznavanjem Marxove doktrine uživao je veliki ugled i među samim marksistima. U tom periodu svoga rada isticao je društveni nauk Crkve i naučavanje zajedničkog naučitelja sv. Tome Akvinskog. (Croatia.ch)

Vidi i:
Hrvoje Lasić: Doprinos Tome Vereša hrvatskoj filozofskoj baštini