Šikuti Machine u MSU i predstavljanje knjige Darka Pekice

Na otvorenju izložbe izvest će performans s jelom i pićem 'Manjadura', koji je premijerno izveden prije 10 godina (24. 7. 2002. u Svetvinčentu) i od tada se izvodi s određenim varijacijama.

Umjetnička grupa Šikuti Machine, formirana prije 12 godina u malom Istarskom mjestu Svetvinčenat, kulturni je fenomen i iznimka koja opovrgava pravilo da su male sredine uglavnom kulturno nerazvijene, neaktivne i bez umjetničkog potencijala. Grupa Šikuti Machine suprotnost je i generalnoj slici da se važne kulturne i umjetničke aktivnosti događaju samo u velikim centrima, bilo da su gospodarska ili kulturna središta. Isto tako oni relativiziraju i preuveličanu ulogu makro-urbanih kulturnih standarda koji aplicirani na mikro-kulturne baštine dubinski oštećuju njihova značenja i lokalni smisao njihova postojanja. Pozivaju se u svojim performansima na elemente života na selu, slaveći pri tome sklad s prirodom i kritizirajući društveno licemjerje skriveno u normama društva, religiji, tranzicijskom gospodarstvu ili pak dnevnoj politici.
 
Izložba 'Šikuti Machine u MSU' pruža pregled najvažnijih dosadašnjih akcija i performansa od osnutka grupe. Izložbu čine video i fotografska dokumentacija najvažnijih performansa nastalih u produkciji Šikuti Machine. Naročito je bitna trilogija (Cuki, Prašćina, Teza), koja se bavi ritualima istarskih poljodjelaca, a nagrađivana je na domaćim filmskim smotrama i revijama. Potom slijede dokumentarni video zapisi dva najznačajnija performansa grupe Šikuti Machine. Prvi je 'Fitness', izveden na Uskrs 2000. godine, s kojim počinje službeno djelovanje grupe, a drugi performans 'Kolo' održan je točno deset godina nakon 'Fitness i njime je obilježeno ponovno rođenje grupe. Izložbu zaokružuje recentni rada 'Vogrda', u počast velikanu američke poezije Waltu Whitman te trodijelni video 'Kravarij' na Medijskoj fasadi Muzeja nastao za ovu prigodu kojim se preispituju načela djelovanja grupe Šikuti Machine. Kustos izložba je Tihomir Milovac
 
Predstavljanje libra (knjige) Darka Pekice Postelja za četiri

Onda ovako, skoro deset godina je prošlo od mojeg prvog libra Savičenta in the morning i bila je ura, a vero i hip, da izađe drugi libar, kako se već smatra da je drugi najjebeniji. Nisan izmislija ništa novoga, nego su to kratke priče koje su se od 2006. do 2010. mogle čitati u Glasu Istre pod imenom Savičenta in the morning. Te štorije (priče) smo dali prof. Mirjani Benjak u Novigrad i prof. Mauriciu Levaku u Muntić (profesori Filozofskog fakulteta u Puli), koji se nisu složili kako bi to izabrali, pa su se dogovorili da će štorije izabrati prof. Benjak, a iskati dlaku u jaji (lektorirati) prof. Levak. Tako je Savičenta in the morning postala Postelja za četiri, a ja san dobija napad jer su to kuhali pola godine. Ruku, kako da se to posloži je da senjor Đanino Božić ugledni akademski slikar, a složija je moj drug Andi Bančić.

Ova knjiga sadrži dvjesto kratkih priča, podijeljena je u osam poglavlja naslovljenih prema nazivu priča u tim poglavljima: Ovisnici, Picopolis, Zogaduri, Postelja za četiri, Popišan ud Bibe, Sijati i revolucija, Vijola gori festivali doli te Moje ferije.

'Pekičina je proza topla u svojoj prirodnosti i blagom humoru. Među kratkim pričama ima i onih koje svojom kompozicijom, jezikom i stilom zasigurno spadaju u sam vrh suvremene hrvatske proze… A sigurna sam da će (čitatelj) uživati u prikazu života kojega, na žalost, jer nemamo Pekičinu mudrost, često nismo svjesni. Možda nas ipak podsjeti na vrijednosti koje su svuda oko nas: domaću 'besidu', 'familiju' bez koje koliko to mi tvrdili ne možemo, trenutke provedene z dragim ljudima, dobrom hranom i lipon kulturon. Jedno je sigurno: ova knjiga Darka Pekice postala je dio suvremene hrvatske kratke proze, ne samo dijalektalne, a to, priznajmo, u današnjem svijetu, nije malo“. - Citat iz predgovora prof. Mirjane Benjak, Kratka proza iz Savičente.