Samobor – izložba Alme Orlić

'Trajna preokupacija i izvor slikarskog nadahuća Alme Orlić je priroda, krajolik u kojem je prisutno neko sjetno, romantično, zagonetno ozračje. Pomno zapažanje bogatstva prirode i promjena koje se u njoj događaju prenosi na slikarsko platno suptilnim tonskim skalama dinamiziranim koloristički naglašenijim detaljima.

Nostalgično, lirično, sjetno raspoloženje kojima zrače njezini krajolici u kojima se osjeća se naboj intimističke atmosfere kojom slikarica prenosi svoj doživljaj odabranog motiva, svojevrstan su bijeg od modernoga svijeta i pomodnih trendova u likovnim umjetnostima kroz povlačenje u intimu provjerenih vrijednosti. Pejzaž kao primarnu realnost kojom smo okruženi  slikarica osjeća i upija svim svojim bićem. Neposredno opažanje i prisno suživljavanje s prirodom prenosi nam na svojim brojnim platnima s motivima koji su joj osobno prirasli srcu, a to su ponajprije bujnost Hrvatskog zagorja i golet kornatskoga otočja.

Zagorski bregi, njive u ružičastom sutonu ili pod snježnobijelim pokrovom i osušena jesenja strništa čest su motiv Alminih slika. Genius loci prepoznat u krivudavom puteljku s krajputašem, drvenim nakrivljenim Raspelom, oprizoruje pejzaž Hrvatskog zagorja kojim podjednako odiše njegovo etnografsko, ruralno bogatstvo i kultura baroka. (…)


Fasciniranost Dalmacijom, posebice kornatskim arhipelagom, Telašćicom i dugootočkim uvalama, morem u gradacijama od tamnomodre do prozirno tirkizne te sivilom kamena i krošanja maslina, tamnozelenim pinijama i čempresima, koje je zabilježila u brojim akvarelnim krokijima i uljima na platnu nastalim tijekom obiteljskih boravaka u zavičaju supruga, akademskog kipara Ante Orlića (…)

Slikom 'Romantični Maksimir' 1981. godine započinje ciklus posvećen tom najvećem zagrebačkom romantičnom perivoju koji slika kroz četiri godišnja doba, 'Maksimir I – XVIII' (1983./1984.), i njime skreće pozornost na vrijednost tada prilično zapuštene i zanemarene zelenu oazu grada.

Svoju neposrednu okolicu, pitomi šestinski krajolik, naslikala je u svim mijenama pomno prateći odumiranje i obnavljanje prirode kroz cikluse godišnjih doba od raskošnih kovitlaca rascvjetalih krošanja na podsljemenskim brežuljcima do njihovih sumornih jesenjih strništa. Ciklus '12 mjeseci' (1980.) serija je slika u kojoj isti kadar promatra i slika od siječnja do prosinca pomno bilježeći transformacije koje se događaju na malom ´kvadratu´ zemljine površine u njezinom bliskom okruženju. Raskoši osunčanih jutra i mistična predvečerja Alma slika u harmoničnim gradacijama boje kojima prenosi svoju iskrenu saživljenost i zadivljenost mijenama u prirodi.

'Za razliku od crteža u materijalnom smislu boje sukladno svojim beskonačnim mogućnostima zahtijevaju od oka i ruke beskrajno više. Traži se mnogo znanja i njegove primjene u rukovanju. Boje su živa materija, podjednako poslušna, prgava i svojeglava, iznenađujuće oduševljavajuća i izdajnička. Moju sliku stvara doživljaj, neposredan ili asocijativan koji zablista u ideju. Stvaranje je borba s materijom. Njen odabir i podređivanje željenom ostvarenju. Zamisao nikad nije nepromjenjivo fiksna, ona je upravo suprotna tome i vibrira u odnosu latentnog crteža i mogućnosti vrijednosti obojenih ploha. Odabrana tema pomaže komunikaciji i uvijek služi ideji. One se ne moraju vidljivo poklapati, ali likovni govor boja, odabir palete poduprt latentnim crtežem i kompozicijom, emitirat će asocijaciju ideje pokretačice.', zapisala je Alma Orlić.