Preskočite na glavni sadržaj

Premijerna izvedba 'Gospođice Julije' u šibenskom HNK-u

Premijerna izvedba 'Gospođice Julije' u šibenskom HNK-u
Drama švedskog autora Augusta Strindberga 'Gospođica Julija' bit će premijerno izvedena u utorak, 13. studenog, s početkom u 20 sati. Reprizne izvedbe su 14. studenog za dramske pretplatnike te 17. studenog, u sklopu programa obilježavanja Noći kazališta 2012.
vrijeme: 13.11.2012. 20 h
mjesto: Šibenik, HNK, Kralja Zvonimira 1
url: http://www.hnksi.hr/

Režiju potpisuje Franka Perković, a glavne uloge tumače Nataša Dangubić, Mladen Kovačić i Franka Klarić.

Dramaturg Goran Ferčec o predstavi:

'Gospođica Julija' najosobnija je Strindbergova drama u kojoj autor otkriva i prenosi niz intimnih, autobiografskih citata. Drama je to s tri lica, Julijom, Jeanom i Kristinom, smještena u ivanjsku noć 1874. Događa se na grofovskom imanju i uvriježeno je komparatističko mišljenje kako je tematska okosnica drame odnos hijerarhija moći na nekoliko razina; Julija po klasnoj pripadnosti superiorna Jeanu, Jean po hijerarhiji namještenja superioran Kristini, ali istovremeno kao predstavnik muškog spola superioran Juliji, te nad svima njima simbolička ali dominirajuća pojava Grofa. Strindberg u dramske situacije 'Gospođice Julije' preslikava sve okidače vlastitog ludila, pri čemu nije moguće jasno i bez dvojbe definirati što od njegova ludila pripada kojemu od likova. Nemoguće je Strindberga ideologa, Strindberga bolesnika, Strindberga pjesnika pronaći samo u Juliji ili Jeanu. Šizofrenost samog autora zapravo gradi heterogenost odnosa između njegovih likova i njihovo međusobno preslikavanje iz jedne u drugu dramsku situaciju. Hladni oportunizam upisan u Jeana možda je Strindbergov strah za vlastitu socijalnu kategoriju, dok je Julijina potreba za emocionalnom afirmacijom intimna potreba za bijegom od prošlosti i naslijeđenih inhibicija. Međusobno poništavanje koje likovi kroz komad jedno drugome priređuju zapravo je Strindbergov vlastiti simptom. Duševni poremećaj od kojeg je bolovao uzrokovao je kod njega radikalnu promjenu svjetonazora i razvio naviku da uništava sve u što vjeruje. Tako na primjer, u mladim danima zakleti 'mrzitelj katoličanstva' pod utjecajem psihoze počinje se zanositi katoličanstvom, pa tako na samom kraju 'Gospođice Julije' tema vjere i boga postaje jedan od dominantnih dramskih sukoba. Prijelazi likova iz krajnosti i krajnost, stalno započinjanje novih situacija, neprestano očekivanje nekog svojstva u onom drugom, neke promjene koja neće razočarati, nekog iznenađenja, sve to preslikava razlomljenu psihu njenog autora. (Opširnije)