Knjiga obuhvaća raznolike teme kao što su: ekonomija, granice, kultura i civilno društvo, a 11 autora istražuje neke od aspekata 'otvorenog regionalizma', uključujući višestruke faktore, višestruke razine i višestruko skalarne procese koji proizvode složenu geometriju međusobno prepletenih mreža. Suvremeni procesi europeizacije u odnosu na Jugoistočnu Europu istraženi su kao složeni, zavisni i radikalno nezavršeni. Knjiga se nastoji odmaknuti od ograničenja objektivnog pojma regionalizma, koji se sastoji od seta odnosa između suverenih nacionalnih država, kako bi dotaknula složene konstrukcije značenja i mjesta.
Poseban interes mogao bi izazvati tekst Nade Švob-Đokić, pod nazivom 'Kulturne mreže i zamišljeni regionalizam', koji se bavi ulogom i utjecajem mreža na regionalne kulture. Nada Švob-Đokić, članica Culturelink tima, autorica je i urednica brojnih knjiga o kulturnim pitanjima Jugoistočne Europe, kao što su: 'Redefining Cultural Identities: Southeastern Europe' (2003), 'Cultural Transitions in Southeastern Europe' (2004), 'The Emerging Creative Industries in Southeastern Europe' (2005), 'The Creative City: Crossing Visions and New Realities in the Region' (2006), 'Cultural Identity Politics in the (Post)Transitional Societies' (2011), koje je objavio Culturelink Joint Publications Series.
U svom tekstu Nada Švob-Đokić analizira kako mreže pomažu u razvijanju novih slika kultura u Jugoistočnoj Europi: njihov je utjecaj često (pre)usmjeravao tijek kulturne komunikacije te provocirao širi interes za ove kulture. Neovisno o različitim tipovima mreža i njihovim različitim čak i nespojivim programima i projektima, autorica naglašava da je kulturni utjecaj mreža u regiji snažno obilježio sve kulturne promjene te osigurao značajno restrukturiranje kulturnog prostora jugoistočne Europe.
Kulturne su mreže olakšale procese kulturne komunikacije i internacionalizaciju nacionalnih kultura, omogućujući i podržavajući tijek kulturnih informacija te zajedničkih kulturnih programa i istraživačkih projekata. Kroz svoju fleksibilnu strukturu ('nestabilnu', kao što navodi autorica), mreže se dobro prilagođavaju različitim lokalnim situacijama u kojima mogu promovirati jače strukturirane kulturne aktivnosti.
U odnosu na složene kulturne mreže – odnose kulturne politike, činjenica da mreže značajno utječu na kulture također pokazuje da kulturne mreže donose drukčiji pristup kulturnim politikama, njihovoj regionalizaciji i ulozi koju imaju u općem kulturnom razvoju. U zaključku o doprinosu mreža, autorica naglašava da nije sigurno da li mreže mogu biti u stanju stvoriti osjećaj zajedničkosti i pripadanja istom geografskom prostoru i kulturnoj baštini; no, one sigurno mogu poboljšati znanje među kulturama i društvima u regiji te podržati opći kulturni razvoj unutar regije.
Izvor:
www.culturelink.org