Knjiga 'Umjetnost i politička korektnost' Vladimira P. Gossa, u kojoj autor prikazuje što se događa s umjetnošću kada oni koji određuju što je politički korektno shvate njezinu vrijednost, predstavljena je u srijedu, u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt.
vrijeme: 11.03.2015.
mjesto: Zagreb; Muzej za umjetnost i obrt
To elektroničko izdanje riječkog Filozofskog fakulteta na hrvatskom i engleskom jeziku kroz deset poglavlja, koja obuhvaćaju razdoblje od antike do suvremenosti, može se čitati na
www.romanika.net. O umjetnosti koja je za njega otjelotvorenje duha i ono najbolje što čovjek uz ljubav ima, autor progovara u odnosu prema političkoj korektnosti kao 'najlažnijoj, najružnijoj i najdvoličnijoj od svih ljudskih djelatnosti'.
Postavlja tezu kako je umjetnost pala u ropstvo političke korektnosti onog trena kada se prepoznala njezina politička, društvena i tržišna vrijednost, no kroz povijest se znala i opirati, 'potiho se rugajući svojim uznicima i gospodarima'. Po njegovim riječima, tema umjetnosti i političke korektnosti definitivno je mračna, kao komunizam i fašizam utemeljena na laži, ali dok god postoji nadzor neizbježna je.
Goss kaže da je tema istovremeno i jednostavna i složena jer, ustvrdio je, svaki umjetnik ima vlastiti odnos prema političkoj korektnosti, a knjiga se bavi i onim slučajevima gdje je umjetnost diktirala političku korektnost, bila u pozitivnom odnosu prema njoj i u suzvučju sa svojim vremenom.
Riječ je o čitljivom, živom i vrlo zanimljivom tekstu, stručnjacima i običnom čitatelju, u kojemu se isprepliću autorova sjećanja, razmišljanja i znanstvene spoznaje, koje autora i čitatelja dovodi do zaključka 'da nas umjetnost održava u dodiru s vječnim bogolikim duhom stvaranja' te da 'u konačnosti ovog svijeta ostajemo u dodiru s čimbenicima vječnosti', ocijenila je recenzentica Vlasta Begović Dvoržak.
Ta je knjiga zrelo djelo znanstvenika, književnika, povjesničara umjetnosti i topogafa, vrsnog poznavatelja prapovijesne i antičke umjetnosti, povijesti i literature, srednjeg vijeka, renesanse, baroka i umjetnosti i tehnika današnjeg vremena, dodala je.
Povjesničar umjetnosti Vladimir Crnković slaže se s autorom da umjetnost predstavlja opipljivo u neopipljivom, odnosno duhovnome o kojemu se, ustvrdio je, ne piše i ne raspravlja, marginalizirano je i prešućivano, iako je ono jedan od najvažnijih segmenata svakog umjetničkog djela. Iako Goss ne naznačuje precizno što je ta duhovnost, ona je 'light motiv' čitave knjige, napomenuo je.
Hrabrom je ocijenio autorovu tezu da povjesničari umjetnosti ne mogu biti znanstvenici jer se znanstvenim aparatima ne može utvrditi je li nešto umjetnost, a smatra i važnim što propituje tko odgovara na pitanje što umjetnost jest, jesu li to kritičari ili centri moći politike, religije i financija. Goss tvrdi da nema visoke i niske umjetnosti, već postoji samo umjetnost ovisno o tome je li duh uhvaćen ili nije, napomenuo je Crnković.
Goran Pavel Šantek, antropolog i etnolog sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, ocijenio je da to povijesnoumjetničko, ali i antropološko te filozofsko djelo, želi pokazati bit stvari, pokazati kako je logos preuzeo primat u racionalnom svijetu, te ukazati da je problem kada se struka povijesti umjetnosti svede na racionalnu razinu.
Profesorica s riječkog Filozofskog fakulteta Marina Vicelja-Matijašić rekla je kako, iako svako poglavlje počinje kratkim, nerijetko duhovitim dramskim isječkom, to djelo nije vedro, već autor ozbiljno promišlja pitanja i probleme struke, preispitujući vlastite i stavove drugih.
(Hina)
