Iz biblioteke Povijest umjetnosti u Hrvatskoj Naklada Ljevak predstavlja knjigu 'Katedrala sv. Jakova u Šibeniku - Prvih 105 godina', autora Predraga Markovića, koja donosi rezultate proizašle iz znanstvenog projekta 'Reprezentativna sakralna arhitektura jadranske Hrvatske od 13. do 16. stoljeća'. Promocija se održava u četvrtak, 17. veljače, u Društvu hrvatskih književnika, s početkom u 13 sati, a o knjizi će, uz autora, govoriti Joško Belamarić, Milan Pelc, Igor Fisković te Nives Tomašević.
vrijeme: 17.02.2011. 13,00
mjesto: Zagreb; Društvo hrvatskih književnika, Trg bana Jelačića 7
Knjiga ima 524 stranice u boji i više od 420 slika i ilustracija te obimnu bibliografiju i kronologiju događaja vezanih za gradnju katedrale. Predgovor je napisao dr. sc. Joško Belamarić, a pozitivno su je ocijenili recenzenti dr. sc. Vladimir Marković, akademik i prof. dr. sc. Milan Pelc.
Kao fenomeni jednog vremena kamene katedrale srednjega vijeka nesumnjivo pripadaju među najosebujnija ljudska postignuća prošlosti. Katedrala sv. Jakova u Šibeniku jedno je od njih. Među srodnim europskim primjerima ona se ne ističe svojom veličinom, nekom bezvremenom ljepotom i skladom pojave ili pak izuzetnim visinama svodova i širinama raspona lukova, a niti brojnošću kipova i bogatstvom unutrašnje opreme. Ona se ističe svojom neobičnom, još uvijek zagonetnom pojavom koja se poput velikog srebrnog relikvijara utisnula među kućama grada Šibenika. Kome trebamo zahvaliti ljepotu njezinih oblih kamenih svodova i vitke kupole, našem Jurju Zadraninu ili pak udomaćenom Firentincu Nikoli? Tko su ostali njezini graditelji i kakav je njihov doprinos njezinu današnjem liku? To su samo neka od pitanja na koje će se u ovoj knjizi pokušati naći odgovor.
'Odmah možemo istaći najvažniju vrijednost Markovićeve rigorozno provedene analize i sinteze koja iz nje proizlazi: u ovoj se monografiji po prvi put kalibriraju zaista sve razvojne faze katedrale sv. Jakova. Premda se autor pokušava oprijeti sugestivnosti kojom nas Jurjev temperament osvaja, visoko valorizirajući udio Jurjevih prethodnika i, još više, kreativni doprinos Nikole Firentinca, koji ga je naslijedio – Dalmatincu je posvetio centralno poglavlje knjige. Prateći ga na gradilištu, preko njegovih djela i kroz prizmu niza dokumenata, kao da je naš suvremenik – Marković donosi nove poglede na domete Jurjeva udjela u čitavoj gradnji; donosi pravorijek u atribuciji gornjeg renesansnog dijela svodova i kupole katedrale; na uvjerljiv način razrješuje problem geneze trolisnog pročelja; izvlači Nikolu iz Jurjeve sjene; konačno – nudi nov odgovor na elementarno pitanje: zašto je uopće šibenska katedrala sva i samo od kamena.' iz predgovora
