Predavanje Marije Tonković u DPUH-u

Znakovite promjene u umjetničkom tretmanu fotografije koincidiraju s razdobljem secesije u umjetnosti. Secesija u doslovnom smislu odvajanja, odnosno odcjepljenja, započela je u fotografiji nešto ranije nego što će taj pojam, poglavito u Austriji, pa tako i u našim krajevima, postati stilskom odrednicom. Pojava novih tehnika plemenitih tiskova omogućila je fotografiji da se uključi i prati općenite zahtjeve u likovnoj umjetnosti vremena Vladajući stil naziva se piktorijalizam koji teži slikovitom. Fotografi su željeli postići meke konture tipične za slikarstvo i kreirati sfumatoznu atmosferu kroz subjektivnu vizualnu ekspresiju. 

Cilj je bila metafora, ekspresija, a ne opis; unikat, a ne multipl. Poslije Prvoga svjetskog rata u fotografiju ulaze neki od ekspresionističkih postulata suvremenog njemačkog nijemog filma. Pojavom Nove objektivnosti i Bauhausa prihvaćaju se načela „nove fotografije“ – nova tipologija i pristup motivu te fotografska sintaksa primjerena medijskoj posebnosti.

Marija Tonković rođena je 1949. godine u Rijeci. Gimnaziju je pohađala i maturirala u Dubrovniku. Diplomirala je povijest umjetnosti i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom fakultetu obranila je 1994. magistarski rad „Juraj i Karlo Drašković u kontekstu hrvatske fotografije 19. stoljeća“ i 2012. doktorski rad „Fotograf Franjo Mosinger u kontekstu Nove objektivnosti i Bauhausa“. Od 1978. do 2014. godine zaposlena je u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu gdje je bila dugogodišnja voditeljica Zbirke starije fotografije. Autorica je niza tekstova o povijesti fotografije u Hrvatskoj.