Peter Mrhar: Alter Native Postcards

Kustos izložbe je Eugen Borkovsky.
Izložba se održava u sklopu programa „Mjesec  fotografije u galeriji Aleksandar Rukavina“.
Organizator i selektor programa je Slađan Dragojević.

Alter Native Postcards

Dubioznost pojma „trenutak“ i njegov obim, značenje i definicija, mogu se različito interpretirati. Trenutak može biti uobičajeno objašnjen, sekundom, danom, godinom, a može biti poosobljen i sveden na doživljaj individualnog saznanja. Od toga ovisi kakva će relacija biti uspostavljena u procesu komunikacije umjetnika samog sa sobom ili promatrača i djela. Susreti s memorijom ovise o hrabrosti ili drskosti autora.

Mnoga područja kreativnosti, npr. pisaća mašina pa kompjuter ili računalna obrada zvuka, usvajaju tehnologiju koja unosi nove mogućnosti oblikovanja, ali i percepcije. No, osobni, autorski, umjetnički duh ostaje najvažniji pri oblikovanju ili izvedbi djela na bilo koji način, jer tehnologija ne označava status djela. I ova izložbena prezentacija svjedoči o tome. Peter Mrhar, očito profesionalac, ali i zanesenjak uveden u sofisticiranost tehnoloških mogućnosti fotografije, predstavlja niz uradaka koji odskaču od prosjeka.

Osim očitog baratanja tehnologijom, on podastire i osobnu rječitost. Svim fotografijama oduzima kolor, ali sve obiluju bogatim rasponom tonova. Kompozicije su izuzetno usklađene i u službi su sadržaja. Izdvajajući radove koji će biti predstavljeni, kristaliziraju se tri uvjetne cjeline izvedene iz iste premise. Naime, predmeti kojima se umjetnik služi, ali i obilježje ideje ove serije, inicirano je pospremanjem zapuštenog prostora poslije vječnog odlaska drage osobe. Najveći broj radova su portreti ili autoportreti. Slijede ljudske figure, cijele ili njihovi dijelovi. Ponegdje nalazimo dva tijela uvijek u začudnom odnosu. Posebnu cjelinu predstavljaju svojevrsni portreti obuće, cipela, natikača, sandala. Simboli sjećanja ne mogu se izbjeći prilikom tumačenja radova. Oni mogu biti podrška, pozadina ili tema ovih fotografija.

Na mnogim radovima prepoznajemo samog umjetnika. Fotografije nude portretne situacije koje ne sakrivaju moguće nepravilnosti fizionomije, na kojima se mora ispasti mladoliko ili pak u pozama zamišljenog mudraca. Pred nama je upravo suprotno: autor se postavlja uz rekvizite koji ga predstavljaju u bizarnim okolnostima. Sličan način poigravanja realnošću Peter Mrhar nudi i radovima koji prikazuju druge osobe. Sebi i drugim akterima umjetnik maštovito dodaje začudne atribucije ili ih postavlja u neobične pozicije. Pri tome koristi asortiman poza i predmeta, posebno odjeće, iz vremena kad je razglednica ili sama fotografija bila u početnom zamahu. No, pažljivi promatrač i ovdje nalazi iznenađenja jer, umjetnik anegdotski kombinira predmete iz raznih povijesnih perioda.

Postaje očito da se umjetnik referira na početke slikovnog dopisivanja iz prve polovice XX. stoljeća. To je vrijeme uzleta razglednica, kartona manjeg formata koji se šalju nekoj osobi, vrijeme začetaka komunikacije na daljinu posredstvom slike. Mrhar se obraća još užem žanru, svojevrsnom akcionizmu, skoro anarhističkom pokretu, kojeg nazivamo „Francuske razglednice“. Tako imenovana vrsta otisnutih ilustracija, a mogućih pošiljaka, predstavlja žanr scene obilježene golotinjom ženskih tijela, često u eksplicitnim situacijama. Iako je zabilježen i autor (sicilijanskih) nagih muškaraca, Von Gloeden, većina tih razglednica predstavlja hetero situacije s naznakama tabuizirane golotinje. Radilo se o oslobađanju tabua i fotografskom bilježenju koje označavamo kao realnost izmaklu kontroli religijskih doktrina. I tada je postojao rascjep idejnih polazišta. Dok liberalizmu ništa ljudsko nije strano, dotle je religijskom licemjerju neprijateljsko sve tjelesno što je vidljivo. Jer, po njihovu određenju smije se sve, ali da nitko ne vidi.

U ovaj postav uvrštene su fotografije koje asociraju na spomenuto prošlo vrijeme, a svojim značenjem, porukom i sadržajem asociraju humorne konotacije. Situacije su čitljive iako pojedinačni radovi djeluju kao nadrealne kompozicije. Nakupine oblika/ideja zaustavljene su na putu od dosjetke ka znakovitosti. Izmjena bilo kojeg elementa izaziva promjenu cijelog sustava. Svi kadrovi ove izložbe zaustavljene su scene, bolje rečeno, kao da su rađene u vrijeme kad je za izvršenje ekspozicije model ili motiv trebao dugo mirovati. Svi kadrovi, bez obzira na sadržajnost, mnogoznačnost odziva kod promatrača, iskazuju ideju poziranja, čekanja da se ekspozicija završi. Intencija referiranja na prošlo vrijeme, na fazu povijesti fotografije, te majstorstvo umjetnika upravo ovdje dolazi do izražaja. Scene odišu sadržajem kojem se mogu pripadati pojmovi: tijek, prije ili poslije, no, autor kao da se trudi sažeti tijek u jedan kadar. U tome je zaista uspješan.

Pojedini radovi predstavljaju objekte koje je fotograf koreografirao, aranžirao da bi ih potom fotografirao i, ovako ujedinjene predstavio kao rad. Primjetna je želja umjetnika poigrati se realnošću te kasnije, medijem fotografije, podijeliti spoznato. Autor želi kontakt, pažnju promatrača. Dosjetljive režirane scene nižu se u seriju, zapravo serije koje imaju slične karakteristike i sličan emotivni naboj. Unutar pojedinog formata, neki elementi ostaju osamljeni, bez obzira jesu li u odnosu ili su neovisni. Ova zabilježena statičnost prepuna priče odnosi se i na niz radova koji prikazuju obuvala. Od obične cipele ili sandale autor proizvodi zanimljive predmete koji oblikovno i dalje ostaju obuvala. Tek detalji izgovaraju humornu evokaciju. Predmetom koji mora biti udoban, po mjeri, nerijetko reprezentativan, umjetnik se poigrava sadeći biljke u njega, dodajući mu kotačiće ili visoku petu zamjenjujući kokošjim batakom. Ovi radovi pred promatrača postavljaju zamku. Često nas zanese sadržaj udaljujući nas od ideje fotografskog rada. Ne znamo je li posrijedi fotografsko djelo ili slika motiva. Stalno se nameće ideja značenja naočitog trodimenzionalnog objekta. Ipak, ujedinjeni, predmet i bilješka postaju izvrstan fotografski uradak.
  
Peter Mrhar pojavljuje se u više kategorija. Kao inicijator-producent, režiser, istraživač-nalaznik stvari, motiv, fotograf, dizajner, i u konačnici, kao promatrač. Umjetnik nama, ali i sebi nudi svjetlosne bilješke igara u koje uvodi mnoštvo znakova. Prisiljava nas da prepoznajemo mogućnosti, ukazuje na nesigurnost uvriježene zbilje. Kao u realnom životu, i ovdje, unutar galerijskog mira, promatrač mora postati sudionikom. Jer, svakoga se dana budimo. Svakog dana barem malo drugačiji u odnosu na jučer. Ako ništa, stariji za nekoliko sati. Neznatne promjene, ali uvijek promjene. Shvatiti da sve teče, da se mijenja, da ima nezaustavljivi tijek, dano je tek rijetkima. Češće smo skloni uvjerenju kako dan, nalik na prethodni, nije donio ništa novo. Ali, potrebno je osvješćivanje da shvatimo kako to nije tako. Kako svaki trenutak više nije trenutak od maloprije. Kako je ovo već sljedeći trenutak te kako smo i njega već neponovljivo odživjeli.
 
Ove radove možemo percipirati kao šarmantnu provokaciju. Nudi nam se autorska reinterpretacija smisla oblika, predmeta i osoba, koja namjerno nije opterećena objašnjenjem. Umjetnik nas podsjeća da su razumijevanje i spoznaja uvijek provizorni procesi koji zahtijevaju stalna razmatranja, bez svršetka ili definicije. Predodžba o stalnom tijeku i promjenjivosti svega te postojanja artefakata, prihvaćanje ovih radova postavlja na poligon evokacije energija. Pomirbu nalazimo u činjenici da je materija samo jedan vid energije. Insinuacija mogućeg pretvorena je u krhku sigurnost svjetlosnih trenutaka. / Eugen Borkovsky, predgovor katalogu