Priređivač ističe kako je izbor tekstova prilagođen temeljnoj koncepciji priređivanja jezikoslovaca u ediciji Stoljeća hrvatske književnosti. To znači, napomenuo je Pranjković, da su u izboru određenu prednost dobili oni prilozi jezikoslovaca koji su pridonijeli proučavanju hrvatske književnosti ili hrvatskoga jezika u pojedinim razdobljima te u djelima pojedinih književnika. Kako su se Kalenić, Anića i Vince bavili i poviješću hrvatskoga jezikoslovlja, posebice u XIX. stoljeću, dosta je uvrštenih radova koji se odnose na to područje, naglasio je priređivač.
Podsjetio je kako su uvrštena u knjigu takva četiri Vinceova priloga - Opći pogled na razdoblje ilirizma, Značenje Kurelčeva jezikoslovnoga rada u razvitku hrvatskoga književnog jezika, Zadarski jezično-kulturni krug i Ante Kuzmanić te Završna riječ (zaključno poglavlje njegove knjige Putovima hrvatskoga književnog jezika).
U knjizi su dva Kalenićeva priloga - Prihvaćanje ilirskog jezičnog koncepta te Fran Kurelac – između utopije i stvarnosti, napomenuo je Pranjković dodavši kako je u knjizi i Anićev prilog - Mihovil Pavlinović – bez želje filolog.
Naglasio je i kako su od ostalih tema izabrani popularno pisani Vinceovi jezikoslovni portreti Marcela Kušara i Antuna Barca te članak Današnji zadaci nauke o književnom jeziku.
U članku "Današnji zadatci", istaknuo je Vince izravno i konkretno najavljuje proučavanje tzv. vanjske povijesti hrvatskoga jezika u XIX. stoljeću, osobito Riječke filološke škole na čelu s Franom Kurelcem i Zadarskoga jezično-kulturnoga kruga na čelu s Antom Kuzmanićem.
Od Kalenićevih jezikoslovnopovijesnih tema, priređivač navodi, kako su izabrani radovi koji se tiču lingvostiličke problematike - radovi o Maretićevoj stilistici, o jeziku i stilu hrvatskih književnika XX. stoljeća te tekstovi koji se tiču stilskih osebujnosti pojedinih hrvatskih književnika.
Naglasio je i kako su kod Anića dobila prednost njegova izrazito poticajna razmišljanja o jednojezičnom rječniku hrvatskoga jezika, ulomci iz knjige Glosar za lijevu ruku, radovi popularnije naravi koji se tiču jezičnoga savjetništva ili jezične kulture uopće te prilozi što se odnose na jezik i stilske osobitosti Miroslava Krleže i Slobodana Novaka.
Pranjković ističe kako je Vince najplodniji proučavatelj kulturne povijesti hrvatskoga jezika te jedan od najzaslužnijih kroatista jezikoslovnoga usmjerenja u drugoj polovici XX. stoljeća. Iza njega je ostao opsežan i vrlo vrijedan znanstveni opus, napomenuo je kako se u tom opusu prije svega pozorno prati razvojni put hrvatskoga književnog jezika, posebice u XIX. stoljeću. .
Kalenić se, kako piše Pranjković, svojim istraživanjima na području lingvostilistike predstavio hrvatskoj, slovenskoj i slavističkoj javnosti kao vrstan stilograf te je u području kontrastivnoga proučavanja slovenskoga i hrvatskoga učinio znatno više od drugih.
Anić će, smatra priređivač, ostati u trajnom sjećanju kroatista i jezikoslovaca te svih onih koje istinski zanimaju hrvatski jezik i njegova kultura. Zahvaljujući njegovim brojnim i vrijednim djelima, a posebice njegovu Rječniku hrvatskoga jezika, često će ga po dobru spominjati budući naraštaji, tvrdi Pranjković.
U knjizi Vatroslava Kalenića, Vladimira Anića i Zlatka Vincea "Rasprave i članci" (463 str.), osim navedenih tekstova objavljeni su priređivačevi predgovori kao uvod u studije svakoga pojedinog autora, ljetopisi, bibliografije, izdanja važnijih djela i važnija literatura.
Kroatist i jezikoslovac Vatroslav Kalenić (Zagreb, 1930. — Ljubljana, 1981.), bio je profesor na ljubljanskome Filozofskom fakultetu. Autor je jezikoslovnih, kroatističkih, slavističkih i anglističkih radova.
Hrvatski jezikoslovac i leksikograf Vladimir Anić (Užice, Srbija, 1930. – Zagreb, 2000.) autor je niza knjiga, studija i rasprava o hrvatskome književnom jeziku, među kojima se osobito ističe "Rječnik hrvatskoga jezika", prvi priručni jednojezični rječnik hrvatskoga jezika.
Jezikoslovac i kroatist Zlatko Vince (Đakovo, 1922. – Zagreb, 1994.) bio je sveučilišni profesor, autor opsežnog i vrijednog znanstvenog opusa o hrvatskoj kulturnoj i jezikoslovnoj prošlosti. Životno mu je djelo "Putovima hrvatskoga književnoga jezika". Lingvističko-kulturnopovijesni prikaz filoloških škola i njihovih izvora, »bez dvojbe najpotpunija i najbolja knjiga posvećena društvenoj, kulturnoj i političkoj povijesti hrvatskoga jezika« (Ivo Pranjković). (Hina)
