vrijeme: 08.12.2010. 20,00
mjesto: Zagreb; Knjižara Ljevak, Trg bana Jelačića 17
Projekt je, između ostalog, zamišljen i kao arhiv ideja i praksi nezavisne kulture od 1990. do 2010. godine, a temeljen je na činjenici da kulturni i umjetnički projekti, organizacije, autori i umjetnici čiji se rad smatra inovativnim, istraživačkim, progresivnim i emancipatorskim nisu dovoljno revalorizirani. Publikacija Dizajn i nezavisna kultura, zajedno sa svim tekstovima i intervjuima objavljenim na portalu Kulturpunkt.hr početak je procesa dokumentiranja, kritičke analize i historizacije nezavisne kulture.
Budući da se dizajn pokazao kao važan partner nezavisnoj kulturi važno je ispitati njihovu vezu. Publikaciju otvara tekst Nezavisna kultura u Hrvatskoj (1990-2010) Dee Vidović u kojem autorica pokušava naznačiti tijek razvoja nezavisne kulture u nas. Maroje Mrduljaš u svom tekstu Dizajn i nezavisna kultura analizira inovativne i istraživačke koncepcije i estetike u dizajnu vizualnih komunikacija u području alternativnih, progresivnih i nezavisnih društvenih, posebno kulturnih praksi.
U nastojanju da se prostor otvori i samim praktičarima dizajna, publikacija donosi niz razgovora s dizajnerima i dizajnericama, nastojeći zahvatiti nekoliko generacija od 1980. do danas – Željko Serdarević, Dejan Kršić, Dejan Dragosavac Ruta, Močvara dizajn tim – Slobodan Alavanja, Igor Hofbauer i Darko Kujundžić, Damir Gamulin Gamba, Dora Bilić i Tina Müller, Dora Budor i Maja Čule te Rafaela Dražić.
Savez udruga Klubtura i Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva u partnerstvu s izdavačkom kućom UPI2M books objavili su publikaciju Dizajn i nezavisna kultura koju su uredili Maroje Mrduljaš i Dea Vidović.
Budući da se dizajn pokazao kao važan partner nezavisnoj kulturi bilo je važno ispitati njihovu vezu koju Maroje Mrduljaš tumači ‘kroz nastojanje da se oba polja međusobno podupiru i uzajamno potvrđuju upravo kroz zajednički poziv za društvenim napretkom’.
Publikaciju otvara tekst Nezavisna kultura u Hrvatskoj (1990-2010) Dee Vidović u kojem bez namjere da napravi sveobuhvatan uvid u razvojne aspekte nezavisne kulture, pokušava naznačiti tijek njenog razvoja te ponuditi na daljnju nadopunu svoja, ponegdje i vrlo subjektivna, panoramska i problemska razmatranja i analize značenja i uloge rada ovog kulturnog polja.
Maroje Mrduljaš u svom tekstu Dizajn i nezavisna kultura analizira inovativne i istraživačke koncepcije i estetike u dizajnu vizualnih komunikacija u području alternativnih, progresivnih i nezavisnih društvenih, posebno kulturnih praksi. Uz ocrtavanje pojedinih povijesnih referenci, Mrduljaš razmatra period od sredine 1980-ih do danas, prateći razne tendencije i mijene na dizajnerskoj sceni koje su specifične za Hrvatsku, ali su i refleksija internacionalnih tendencija. Riječ je o periodu kada dizajnerska disciplina doživljava ekspanziju kao društveni fenomen, ali i u Hrvatskoj prolazi kroz fazu strukovne konsolidacije. U kronološko-problemskoj analizi, Mrduljaš raspoznaje poveznice između nezavisne kulture i grafičkog dizana, a unutar specifičnih okolnosti ‘trajnog stanja nestabilnosti društvenog konteksta’ u Hrvatskoj. Taj često sinergijski suodnos se razvija kroz dva osnovna pravca: prvi se odnosi na izgradnju i kultiviranje suvremenog vizualn og jezika kojim medijski komuniciraju različiti protagonisti i prakse u okviru polja nezavisne kulture, a drugi na proširenje polja dizajna unutar kojeg se osmišljavaju cjeloviti projekti i akcije čime dizajn zauzima aktivniju i samostalniju društvenu ulogu. Dakako, na taj način ocrtan je samo jedan dio tendencija koje su doprinijele razvoju dizajnerske discipline, no uz konstataciju da se većina istraživačkih iskoraka u dizajnu u Hrvatskoj razvijalo upravo kroz rad, na različite načine, vezan za dinamično i fluidno heterogeno polje koje se danas uobičava označavati kao nezavisna kultura. Heterogenost estetika i pristupa tih praksi svakako govori o vitalnosti hrvatske dizajnerske zajednice koja u razvoju nezavisnih i progresivnih društvenih i kulturnih inicijativa sudjeluje kao važan akter.
U nastojanju da se prostor otvori i samim praktičarima dizajna publikacija donosi niz razgovora s dizajnerima i dizajnericama, nastojeći zahvatiti nekoliko genera cija od 1980. do danas – Željko Serdarević, Dejan Kršić, Dejan Dragosavac Ruta, Močvara dizajn tim – Slobodan Alavanja, Igor Hofbauer i Darko Kujundžić, Damir Gamulin Gamba, Dora Bilić i Tina Müller, Dora Budor i Maja Čule te Rafaela Dražić. Razgovore su vodili Martina Budimir, Maroje Mrduljaš, Ana Šilović i Dea Vidović. Publikaciju su dizajnirali Dario Dević i Hrvoje Živčić, a izvršna urednica je Antonija Letinić.