Novi razvojni pravci kulturnih politika

Kolumna / Kulturna politika

Novi razvojni pravci kulturnih politika
Autorica: dr. sc. Biserka Cvjetičanin

Početkom listopada 2011., u vrijeme održavanja Svjetske konferencije o umjetnosti i kulturi u Melbourneu, pokrenut je projekt svjetskog kompendija kulturnih politika. Projekt WorldCP inicirala je i vodi australska međunarodna mreža umjetničkih savjeta i ministarstava kulture IFACCA (International Federation of Arts Councils and Culture Agencies). IFACCA je osnovala međunarodnu radnu grupu koju uz nju na globalnoj razini čine predstavnici mreža ERICarts, Medianale Group, Cupore, Culturelink (sa sjedištem u Hrvatskoj) i Visiting Arts, te više suradničkih grupa na razini kontinenata i regija (Europa, Azija, Arapske zemlje, Pacifik, Afrika, Latinska Amerika i Karibi).
 
Razvojne faze u proučavanju kulturnih politika

Svjetski kompendij kulturnih politika zasniva se na modelu europskog kompendija (Compendium of Cultural Policies and Trends in Europe), zajedničkom projektu Vijeća Europe i ERICarts-a koji danas obuhvaća 41 europsku zemlju i Kanadu. Kompendij kulturnih politika i kretanja u Europi kontinuirano je uvodio nove sadržaje, posljednjih godina, na primjer, temu kulturnih prava i etike, te interkulturnog dijaloga. Različiti sadržaji i iskustva europskih zemalja potaknuli su sve snažniji interes na globalnoj razini te se 2008. na konferenciji u Bakuu (Azerbajdžan) promiče inicijativa 'otvorenog kompendija' (Open Compendium) koji obuhvaća arapske zemlje, Australiju, Aziju i SAD. Dvije godine kasnije, u dogovoru s osnivačima europskog kompendija i u uskoj suradnji s brojnim partnerima, IFACCA je imenovana voditeljicom svjetskog projekta koji nosi naziv WorldCP.

WorldCP predstavlja novu razvojnu fazu u proučavanju kulturnih politika na globalnoj razini. Povijest kulturnih politika u posljednjih pedesetak godina govori o tome kako su se kulturne politike mijenjale, koje su promjene doživljavale, kakav im je bio razvojni put. Šezdesetih godina prošlog stoljeća pokušaji formuliranja kulturnih politika više su izraz konkretnih akcija nego integralnih razvojnih težnji u kulturi, bilo da je riječ o razvijenim zemljama ili onima u razvoju. Sedamdesetih godina demokratizacija kulture postaje opće prihvaćen pojam (širenje centara za kulturu, povećana privatna i javna ulaganja u kulturu itd.) u razvijenim zemljama, dok zemlje u razvoju istodobno ističu zahtjev za afirmacijom kulturnog identiteta kao vlastitog određenja i samospoznavanja.

Niz Unescovih regionalnih konferencija o kulturnim politikama i svjetska konferencija u Meksiku 1982. bile su poticaj za produbljenije elaboriranje kulturnih politika, ali se kulturi pristupa segmentirano, bilo da se kulturni razvoj shvaća sektorski ili kao razvoj kulturnih institucija. U tom razdoblju izlazi serija Unescovih monografija o kulturnim politikama, uglavnom deskriptivnog karaktera: ne postavljaju se pitanja odnosa kulturnih politika prema kulturnom i šire, cjelokupnom socioekonomskom razvoju.

Uslijed neusklađenosti kulturnih politika i ciljeva kulturnog i općeg razvoja, osamdesetih godina jača shvaćanje o potrebi mijenjanja pristupa kulturnoj politici. Promjene se izražavaju u novom odnosu kulture i razvoja, u razumijevanju važnosti kulturne dimenzije razvoja, nove interkulturne komunikacije i jačanja regionalnog razvoja. Traže se novi, diverzificirani putovi (na primjer, povezivanje s drugim područjima i politikama, uvođenje međunarodne kulturne suradnje kao jednog od prioriteta). Unesco i Vijeće Europe zagovaraju metode evaluacije i komparacije kulturnih politika. Takvo stanje pogodovalo je Unescovom lansiranju istraživačkog projekta 1992. godine naslovljenog Vodič u stanje i kretanja u kulturnim politikama i životu u zemljama članicama Unescoa (Guide to the Current State and Trends in Cultural Policy and Life in the Unesco Member States), a za njegovu realizaciju Unesco je angažirao Institut za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu. Cilj je bio analizirati stanje i kretanja u kulturnim politikama zemalja članica Unescoa krajem 20-tog stoljeća, istražiti promjene u posljednjih desetak godina (od konferencije u Meksiku) i formulirati perspektive kulturnog razvoja. Shema primijenjena na sve zemlje članice, omogućila je da se istaknu neka specifična obilježja promjena koja su se izrazila, na primjer, u intenzivnom razvoju kulturnih industrija u Latinskoj Americi, većoj decentralizaciji odlučivanja i koordinaciji u kulturi u europskim zemljama, jačanju privatne inicijative u azijskim zemljama, intenzivnijoj regionalnoj suradnji u Africi. Istodobno s projektom uspostavljala se međunarodna baza podataka kulturnih politika.

Ovaj projekt bio je preteča Kompendija kulturnih politika i kretanja u Europi Vijeća Europe i ERICarts-a koji je već postojeću shemu iz devedesetih razvijao u proteklih dvanaest godina u svim segmentima (danas ima 80 tematskih jedinica organiziranih u poglavlja), unosio nove promjene i osobitu pozornost posvećivao transverzalnim temama kao što su kulturna raznolikost i interkulturni dijalog.
 
Svjetski kompendij kulturnih politika

Ono što Kompendij predstavlja na europskoj razini, WorldCP predstavlja na svjetskoj: bit će međunarodna baza podataka kulturnih politika na razini svih kontinenata. Već sada je, u cilju prezentacije, na web stranicu (www.worldcp.org) stavljena kulturna politika 12 zemalja s pet kontinenata (Alžir, Australija, Austrija, Češka Republika, Egipat, Finska, Italija, Južna Koreja, Kanada, Malta, Srbija i Zimbabve). Sadržaj će pokrivati ključnih devet tema/poglavlja: povijesna perspektiva - kulturne politike i instrumenti, opći ciljevi i principi, procesi odlučivanja i administracija, razvojna pitanja i rasprave u domeni kulturne politike s naglaskom na interkulturni dijalog i socijalnu koheziju, zakonski okviri, financiranje kulture, javne institucije, potpora kreativnosti i participaciji, izvori i poveznice.

WorldCP će znatno povećati pristup informacijama o nacionalnoj i međunarodnoj kulturnoj politici, uspostaviti međunarodnu pretraživu bazu podataka o kulturnoj politici svake zemlje, opskrbljivati istraživače, donositelje odluka i sve zainteresirane podacima korisnim za istraživanja kulturne politike, olakšati razmjenu i suradnju u izradi kulturnih politika, pozicionirati se i angažirati sa značajnom međunarodnom istraživačkom kulturnom platformom. Što je najvažnije, dat će novi zamah evaluaciji i komparativnim istraživanjima ključnih aspekata kulturnih politika, njihovom usmjeravanju i razvoju i jačati svijest da takva istraživanja pridonose obogaćivanju vlastitih spoznaja. Nadajmo se da će u WorldCP uskoro naći mjesto i kulturna politika Palestine koja je ovih dana primljena u Unesco kao 195 članica i za čiji prijem su, između ostalih, glasali Kina, Indija i Brazil. Na žalost, Hrvatska je bila suzdržana, ne razumijevajući Unescov temeljni, toliko potreban rad na promicanju globalne stabilnosti i mira, demokratskih vrijednosti i izgradnje slobodnih i otvorenih društava. (Izvor: Zarez)

Vidi ostale kolumne:

•  Kultura i novi nacionalizam u kulturi
•  Europski kulturni forum 2011.