Muzički biennale Zagreb bio je šezdesetih jedan od najvažnijih kulturnih projekata koji je Zagreb i Hrvatsku pozicionirao u europski i svjetski kontekst, rečeno je u subotu u Hrvatskom glazbenom zavodu, gdje je uoči izložbe Muzeja za umjetnost i obrt, 'Šezdesete u Hrvatskoj – mit i stvarnost' priređen razgovor o tom uglednom međunarodnom festivalu suvremene glazbe.
vrijeme: 17.03.2018.
"Muzički biennale stalno doživljavamo kao revoluciju, iskorak, senzaciju, međutim sve se događalo tiho i spontano se otvaralo prema novome", istaknula je muzikologinja Seadeta Midžić koja je za izložbu u MUO pripremila segment posvećen Biennalu.
Po njezinim riječima, bio je to trenutak kada je ovdašnja sredina bila spremna prihvatiti novo, a Europa je trebala još jedno mjesto okupljanja i diskusije, zbog čega su u Zagreb dolazila velika svjetska glazbena imena, ali i mnogi filozofi i muzikolozi koji su sudjelovali u popratnim programima.
"Uz Biennale su uvijek išle priče o suvremenom i avangardnom, kolidiraju li oni sa socrealističkom sredinom. Naravno da je do sedamdesetih festival bilo sumnjiv, uvijek bi se netko sjetio da bi ga mogao ukinuti, pa su trebale i političke intervencije da se to ne dogodi", napomenula je.
Midžić kaže da je danas od Muzičkog biennala ostao "sukus, potreba, nužnost i mogućnost da se transformira". "Tko će tu mogućnost iskoristiti i na koji način je pitanje skladatelja, muzikologa i svijesti sredine o tome što u ovome trenutku treba", ustvrdila je, dodavši da je danas u programima kuća, od Filharmonije nadalje, manje suvremene glazbe nego tada.
Na izložbi u MUO, koja se otvara 26. travnja, Muzički biennale će se predstaviti kroz pet izdanja festivala održanih u tom desetljeću, a priča o festivalu oslikat će se s nekoliko akcenata na umjetnička djela.
"Mali prostor i stanje naših arhiva ne dopuštaju nam da prikažemo kontinuitet manifestacije, postoje plakati i knjižice koje smo jedva našli, primjerice iz 1961. postoji samo jedna, te skromne fotografije, no tu je zapis rukom poznatog zagrebačkog mezostika Johna Cagea", najavila je.
Autor idejnog koncepta izložbe Zvonko Maković smatra da je Muzički biennale bio jedan od najznačajnijih kulturnih događaja šezdesetih koji je "ostavio veliki trag na čitavu kulturnu klimu u Hrvatskoj i šire", te omogućio da Zagreb izađe iz lokalne sredine i nametne se kao važna platforma u međunarodnom kontekstu.
"Tih su se godina otvorile mnoge stvari koje Hrvatsku uključuju na svjetsku i europsku scenu, a Biennale tu prednjači jer je lokalni, zagrebački projekt koji je odmah integrirao najznačajnije glazbenike iz cijelog svijeta", istaknuo je.
Maković kaže kako izložba ne obuhvaća samo kulturu, već se bavi političko-društvenim i gospodarskim pitanjima popularnom kulturom masovnom kulturom, te svime onime što se u Hrvatskoj događalo od 1958. do kraja 1971., kada s padom Hrvatskog proljeća dolazi do tišine.
Miroslav Gašparović, ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt je rekao da će izložba pokazati povijesno razdoblje tijekom kojega se društvo bitno promijenilo, ne samo u Hrvatskoj, nego i na globalnom planu.
"Muzički biennale fenomen je koji je zadržao kulturni i umjetnički kontinuitet do danas, te je uz Nove tendencije i Zagrebačku školu crtanog filma kao nikad prije postavio Zagreb i Hrvatsku na scenu Europe i svijeta", ocijenio je.
Osnovan je 1961., a među zaslužnima za prvo izdanje su Milko Kelemen, Ivo Vuljević i Josip Stojanović. To nije bio klasični glazbeni festival, već mjesto za prezentaciju novog svjetonazora i premijernih skladbi, uvijek s fokusom na instituciju samog skladatelja.
Mnogi od njih su i gostovali u Zagrebu - Messiaen, Stockhausen, Stravinski, Cage, Berio, Penderecki, Lutoslawski, Maderna, Kagel, Globokar, Nono, Xenakis,Lucier, Schnebel, Reich, Murail, Maxwell Davis, Birtwistle, Schaffer, Nyman, Cerha.
Razgovor o Biennalu održao se u okviru ciklusa predavanja koja subotom prijepodne organizira Hrvatski glazbeni zavod. (Hina)
