Na Majerovom vrilu na rijeci Gackoj, sredstvima Grada Otočca, Ministarstva kulture i Ministarstva turizma, obnovljen je kompleks mlinica. Mlinice se nalaze na jednom od tri veće izvora Gacke, u mjestu Sinac, gdje su postale prava turistička atrakcija i prepoznatljiv simbol Otočca, ali i čitave Like.
mjesto: Sinac

'Prva godina rada u mlinici na Majerovom vrilu upravo je iza Jurice Kolakovića, vlasnika OPG-a Kolaković, koji od kolovoza prošle godine ovdje svakodnevno proizvodi brašno. Naime, prije gotovo 10 godina kao mlinar ovdje je počeo raditi Jurec Majer, da bi se u posao u obnovljenim mlinicama lani u kolovozu uključio i Kolaković. Mlinice se nalaze na jednom od tri veće izvora Gacke, u mjestu Sinac, gdje su postale prava turistička atrakcija i prepoznatljiv simbol Otočca, ali i čitave Like.
Riječ je ustvari o cijelom kompleksu tradicijskih građevina, koji je obnovljen prije osam godina, i to sredstvima Grada Otočca, Ministarstva kulture i Ministarstva turizma. Projekt obnove nagrđivan je na hrvatskoj, ali i na međunarodnoj razini. Ono što je najvažnije u cijeloj priči je da su ovdašnje dvije mlinice zaživjele i da su se u njih vratili ljudi.
Mlinar Kolaković će o početku rada u mlinici reći da ga je na to natjerala nužda. – Bio sam izgubio posao u jednoj firmi, a kako treba nešto raditi, počeo sam raditi kao mlinar u ovoj mlinici. Naime, i moj ćaća i djed su bili mlinari tako da sam ovdje još kao mali imao prilike gledati kako se melju žitarice. I stoga sam se odlučio vratiti onome čime su se bavili stari. Trebalo se samo prisjetiti kako se radi, nije bilo teško, a i praksa čini soje. Što je više prakse, posao lakše ide, rekao nam je Kolaković, pokazujući kako funkcionira mlinica i koje sve vrste brašna izlaze ispod kamena.
- Pa mi meljemo sve, ječam, kukuruz, pšenicu, raž, a netko traži i zobeno ili pirovo brašno. Ljudi donesu sami svoje žitarice i tada ih sameljem. Inače, i sam uzgajam raž i pšenicu od kojih radim pravo domaće brašno. A što se najviše traži? pa skoro najviše ide kukuruz, a onda naravno i pšenica, dodao je ovaj mlinar. Govoreći o tome koje su prednosti brašna koje se dobije mljevenjem na starinski način, između kamena, pojasnio je kako je, primjerice, kruh od takvog brašna puno dugotrajniji i ne suši se brzo kao onaj od 'industrijskog' brašna. Mljevenjem se dobije cjelovito brašno, puno zdravije od klasičnog iz trgovine.
Inače, radni dan u mlinici traje praktički 12 sati. Pritom je za samljeti oko 100 kilograma žitarice potrebno nekih 6 sati. Brzina mljevenja ovisi o tome koliko je vode u rijeci. Najviše posla, doznali smo, ima u jesensko doba kada se počinje više mijesiti te kada se žitarice žanju i spremaju.
No mlinice na Majerovom vrilu, osim što su mjesto gdje se proizvodi prvoklasno brašno, pravi su mamac i za turiste. Ovogodišnja turistička sezona je bilo nešto malo slabija nego lanjska, no sve u svemu dobra, reći će ovaj mlinar.
- Što se posjetitelja tiče, najviše je domaćih. Dolaze uglavnom iz Zagreba, ima ih i iz Splita, Zadra, Rijeke…. Stranaca je manje. U kolovozu je bilo najviše Talijana, osim njih dolaze i Francuzi, Nijemci, bilo je nešto i Mađara. Mlinica je svima jednako zanimljiv, s time da neki znaju što je to i kako funkcionira, drugi pitaju što i kako, kazao je Kolaković. na pitanje ima li interesa kod mladih za radom u mlinici, rekao je,pak, kako se stranci više interesiraju nego domaći, no kako se nada da će biti onih koji će nastaviti staru tradiciju.
Autorica: Alenka Juričić, snimio Silvano Ježina
Izvor:
www.novilist.hr