'Lica mojega grada' Hrvoja Šercara

Likovni opus Hrvoja Šercara oduvijek je bio temeljen na strogim ideološko-kulturološko-civilizacijskim kontrastima; u sukobu, pomirivanju i spajanju poganskog/kršćanskog, srednjovjekovnog/renesansnog, mediteransko – dalmatinskog/sjevernjačkog-kontinentalnog, starosjedilačkog/barbarskog, pitomog/divljeg, ruralnog/urbanog – da nabrojimo samo neke najvažnije antitetičke parove.

Blizak mu je repertoar srednjovjekovnog bestijarija, temâ smrti i prolaznosti, bilježenja i svojevrsna pokušaja spašavanja mitskih vrijednosti izgubljena Raja koji nam stalno izmiče. Često se isticalo kako Šercarovi crteži kriju u podsloju naturalističke i naivne elemente stilizacije crteža u svojem najboljem izdanju, ali u njima je neupitan i utjecaj grupe Zemlja, Nove Stvarnosti (Neue Sachlichkeit), kao i nadrealističkih slojeva. Kod Hrvoja Šercara simultano očitavamo senzibilitet Hieronymusa Boscha, balade Petrice Kerempuha, André Bretona, Victora Braunera i atmosferu s motivnih slika što vise u kućama naših pomoraca. Tradicija pučkog kazivanja prenesena u crteže i spojena s posve neočekivanom simboličkom i metaforičkom dimenzijom likovnog prikaza, pozicionirala je opus ovog umjetnika u posebnu, izvanvremensku nišu hrvatske suvremene umjetnosti.

Stalni motivi ovog likovnog opusa, gradske zidine, crkve, stare gradske aglomeracije i sl. uvijek su upotpunjeni motivom životinje kao mitskog čuvara i amblema nekoga grada, i ta će se 'heraldička animalistika' (T. Maroević) provlačiti i u crtežima posvećenima motivima staroga Zagreba i njegovih arhitektonskih spomenika. Sporedno je jesu li te drage zvijeri zaista nekom davnom pričom bile povezane s tim toposima ili je umjetnik našao samo sebi znanu metaforičku poveznicu između kamena i živoga bića.
U Šercara je, uostalom, bez obzira na motiv koji crta sve u znaku ˝čudesnog putovanja˝ (P. Mabille), s pravilom da nikada ne razdvaja vizije, snove i snoviđenja od stvarnosti. Tako ćemo se i na ovoj izložbi pitati gdje su granice stvarnosti, tradicijskih slojeva, uobrazilje i stvaranja novih mitskih struktura na predlošku Zagreba; gdje prestaje umjetnikova mašta, a počinje stvarna povijesna činjenica – i obratno!

Bez sumnje, zagrebački motivi nisu za umjetnika tek opća, prepoznatljiva mjesta našega grada, već su likovni ključ i šifra za neke samo njemu znane i važne epizode iz njegovog života, toposi oko kojih se pletu uspomene, arhitektonski svjetionici za osvjetljavanje dubljih slojeva sjećanja… mnogo više od tek vesela ili nostalgična likovnog bilježenja zagrebačkih veduta. Iva Körbler

Hrvoje Šercar rođen je 1936. u Zagrebu. Apsolvirao studij prava. Godine 1959. zapošljava se u Leksikografskom zavodu gdje radi do umirovljenja 1992. Od 1964. do 1969. vanjski je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića. Izlaže samostalno od 1960. godine, a povremeno i s Majstorskom radionicom. 'Happening naš' izveo je 1968. s Tomom Gotovcem – Antoniom Lauerom i Ivom Lukasom. Izlagao je na šezdesetak samostalnih izložaba u zemlji i inozemstvu te na stotinjak skupnih. Koautor je akcije 'Udbina art' 1995. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Radio je kazališne scenografije, ilustracije knjiga i jedan animirani film. Sudionik je Domovinskog rata u Umjetničkoj četi od 1990. do 1992. i ratnog Ad Hoc teatra te dobitnik Spomenice domovinskog rata. Odlikovan je odličjem reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1998. godine. Dobio je oko 50 priznanja za likovni rad u dobrotvorne svrhe. Živi i radi u Zagrebu.