U nedjelju, 13. studenoga, u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu, s početkom u 20 sati, održat će se 15. u nizu koncerata posvećenih integralnom opusu za orgulje Johanna Sebastiana Bacha. Nastupaju mladi orguljaši Ante Knešaurek i Pavao Mašić, a ulaz je slobodan.
vrijeme: 13.11.2011. u 20 sati
mjesto: Zagreb, Palmotićeva 33
Koncertom pod nazivom Koncertantni i dvorski glazbeni stil mladi orguljaši Ante Knešaurek i Pavao Mašić zagrebačkoj će publici predstaviti izbor skladbi iz Bachovog orguljskog opusa nastalih pod utjecajem u 18. stoljeću sve popularnijeg galantnog stila, kao i orguljska djela izrazito svjetovnog karaktera.
Na repertoaru će se naći Koncert u C-duru, BWV 594, zapravo transkripcija Vivaldijevog Koncerta u D-duru (Grosso Mogul) u kojoj je Bach vrlo spretno riješio problem „prevođenja“ virtuoznih violinskih figuracijâ u orguljski zvukovni medij o čemu najbolje svjedoči raskošna kadenca završnog stavka. Lirski koncipiran, koralni preludij Schmücke dich, o liebe Seele, BWV 654, jedan je od najljepših primjera Bachove vrlo izražajne elaboracije koralne melodije koja je poslužila kao osnova melizmatične sopranske dionice, ali i jednako bogato razvijene pratnje u kojoj se cantus firmus parafrazira čestom upotrebom paralelnih terci i seksti, intervala tipičnih za novi, galantni stil. Ovi „osjećajni“ intervali predstavljaju temelj glazbenih misli i u uvodnim taktovima Triosonate u c-molu, BWV 526, djela u kojem tijekom sva tri stavka neprekidno prepoznajemo geste komornog ansambla, ali i mnoge elemente za ono vrijeme sve popularnijeg glantnog stila. Jedinstvena u čitavom Bachovom orguljskom opusu, Passacaglia u c-molu, BWV 582, antologijska je skladba koja po opsegu i umjetničkoj viziji korespondira tek s dva Bachova remek-djela građena ostinatnim principom: Chaconni za violinu solo i Goldberg-varijacijama za čembalo. Jednostavna osmerotaktna tema izlaže se na početku skladbe u dionici pedala, nakon čega slijedi niz od 20 varijacija tijekom kojih neprekidno raste intenzitet izraza zahvaljujući nepresušnoj skladateljevoj invenciji. Kao posljednja 21. varijacija, iz originalnog četverotakta (kojega je Bach najvjerojatnije preuzeo od francuskog skladatelja André Raisona) izrasta maestralna Fuga s čak 2 kontrasubjekta, koji u kombinaciji s temom predstavljaju osnovu za brojne kontrapunktne majstorije sve do zaključnog klimaksa.
