Program Kino 23 dobio je ime po svom kasnom terminu, namijenjenom za projekcije intrigantnih filmova kojima se otvara i zatvara Festival 25 FPS (26.-29.9. Kino SC, Zagreb). Dva proslavljena dugometražna remek-djela iz ovog programa, ruski klasik 'Boja nara' Sergeja Paradžanova i kanski dobitnik nagrade za režiju 'Poslije tame svjetlo' Carlosa Reygadasa na samom su rubu filmskog eksperimenta.
vrijeme: 26.09.2013.
mjesto: Zagreb; Kino SC, Savska 25
Zajedničke su im karakteristike žanrovska neopredijeljenost, egzotično pripovijedanje i više no uzbudljiva recepcija.
Carlos Reygadas meksički je odmetnuti odvjetnik i samouki filmaš poznat po svom specifičnom stilu. Zbog nekonvencionalnog pristupa naraciji, eksplicitnih prizora seksa i nasilja često ga se naziva kontroverznim. Njegova dugometražna ostvarenja prikazivana su i nagrađivana u Cannesu, a najviše pažnje privukao je filmovima 'Japan' (2002.) i 'Tiho svjetlo' (2007.). 'Poslije tame svjetlo' premijerno je prikazan u Cannesu 2012., gdje ga je publika izviždala, a žiri nagradio za režiju.
Riječ je o filmu nelinearne naracije. Osnovna priča o svakodnevici jedne urbane obitelji nastanjene u meksičkom selu (u kući Carlosa Reygadasa) ispresijeca se s nizom nepovezanih prizora i scena snimljenih u Belgiji i Engleskoj, gdje je redatelj živio i školovao se. Svoj složeni poluautobiografski puzzle Reygadas je dodatno oplemenio elementima magijskog realizma (kompjutorski animirani lik nečastivog koji usred noći iskrsava u kući i telefonira). Dok oduševljena strana vidi utjecaje slavnih filmaša Tarkovskoga, Dreyera i Mekasa hvaleći "vizualno očaravajuću arheologiju psihe" (LA Times), oni manje oduševljeni ne vide mnogo, poput Xana Brooksa (Guardian), koji o 'Poslije tame svjetlo' piše kao o "ohlađenom jungovskom gulašu".
Ono oko čega se pak svi slažu jest da je riječ o vrhu filmske fotografije u kojem su se na najbolji mogući način, u igri svjetlosnih kontrasta, impresionističkih vizuala i inovativnih tehnika snimanja ukrstili geniji Reygadasa i direktora fotografije Alexisa Zabe. Remek-djelo ili gulaš?, provjerite sami u četvrtak, 26. rujna, u 23 sata, u Kinu SC. Projekcija filma na Festivalu 25 FPS ujedno je i hrvatska premijera.
Sergeja Paradžanova, autora filma 'Boja nara' (1968.) Jean-Luc Godard nazvao je vrhovnim svećenikom filmskoga hrama u kojemu caruju slike, svjetlo i zbilja. Njegov je opus jedinstven, a filmovi začudni i beskompromisni, što je Paradžanova redovito dovodilo u sukob sa sovjetskim vlastima, koje su ga optuživale za brojne bizarne zločine, od silovanja KGB-ova oficira do šverca i poticanja na samoubojstvo. Dok se svjetska umjetnička elita prošlog stoljeća, od Godarda, Truffauta i Fellinija do Yvesa Saint Laurenta, divila njegovim djelima, Paradžanov je velik dio života proveo u zatvorima i gulazima.
Njegovi su najpoznatiji filmovi 'Sjene zaboravljenih predaka' (1964.), 'Boja nara' (1968.), 'Legenda o Suramskoj tvrđavi' (1984.), 'Ašik Kerib' (1988.), u kojima boja, koreografija, kostimografija i scenografija sudjeluju u složenoj reinterpretaciji lokalne kulture i njezina vizualnog, glazbenog i mitološkog naslijeđa. Film koji se prikazuje u programu Kino 23, 'Boja nara', biografija je armenskog trubadura Sajat-Nove koja otkriva pjesnikov život vizualno i poetično. Film se predstavlja u obliku statičnih slika i prikazuje pjesnikovo sazrijevanje, otkrivanje žena, zaljubljivanje, odlazak u samostan i smrt. Sofiko Chiaureli, Paradžanovljeva inspiracija i muza, igra u ovom filmu šest muških i ženskih uloga. Jedno od najvećih remek-djela 20. stoljeća pogledajte u nedjelju, 29. rujna, u 23 sata, u Kinu SC.
