Preskočite na glavni sadržaj

Kako je anđeo dobio krilo – lutkarska premijera u Splitu

Predstava za djecu 'Kako je anđeo dobio krilo', nastala po motivu filipinske narodne priče, a prema tekstu Jasena Boke, izvedena je u Gradskom kazalištu lutaka Split. Redatelj je Joško Juvančić.
vrijeme: 16.02.2011.
mjesto: Split; Gradsko kazalište lutaka Split, Matošićeva 3
url: http://www.gkl-split.hr
Redatelj: Joško Juvančić;
Asistent redatelja: Srđan Brešković;
Kreatorica lutaka i scenografije: Vesna Balabanić;
Skladatelj: Nenad Šiškov;
Oblikovanje svjetla: Duško Šteković;
Oblikovanje tona: Bojan Beladović;
Inspicijent: Franko Perić;
Igraju: Milana Buzolić- Vučica, Branimir Rakić, Srđan Brešković, Ivica Beatović, Milena Blažanović, Alin Majica, Andrea Majica i Ivan Medić;
U predstavi sudjeluju i: Franko Perić, Zdravko Radovniković i Zdeslav Kukoč.

Živimo vremena u kojima nas uče kako uspjeh pripada onima spremnima brinuti se isključivo za sebe. Onima koji uzimaju sve što im se ponudi, a i ponešto od onog što im nije ni bilo ponuđeno, ali se moglo ugrabiti. Rječnikom medija usmjerenih najmlađima: Davanje je out, uzimanje in. Treba zaraditi, nagomilati, imati da bi se bilo uspješnim, dok su rijetki nesretnici spremni na davanje obilježeni kao neuspješni gubitnici. Tako je danas definiran uspjeh.

Promoviranje takvih vrijednosti odlika je suvremenog društva okrenutog konzumaciji, uspjeh se mjeri količinom, onim što se konkretno može izložiti pogledu drugih. Dobrota, suosjećanje, spremnost na pomoć drugima, davanje... slabo kotiraju na burzi 21. stoljeća. Te vrijednosti nisu vidljive oku, ne mogu se izložiti marketingu medija i  nemoguće im je zalijepiti etiketu s cijenom i reklamirati ih kao izuzetno povoljne, na šest rata, bez kamata. Srce, empatiju, spremnost na pomoć onom u nevolji  nitko više i ne spominje, to spada u nekadašnje, prevladane vrijednosti, koje se ne mogu ni prodati ni kupiti i iz kojih je nemoguće izvući profit.

Kako je anđeo dobio krilo moj je intimni prosvjed protiv nametnutih vrijednosti za koje su nas uvjerili da su moderne i jedine važne. Ništa u toj priči o malom anđelu koji se našao u nevolji nema istaknutu cijenu, ništa se ne može kupiti ni prodati i baš nitko ne zna, niti želi znati vrijednost novca. Možda je tako jer se cijela priča događa u šumi i jer u njoj ne sudjeluje baš nitko iz ljudskog svijeta, a možda i zato jer se samo u svijetu bez istaknutih brandova i cijena prave vrijednosti mogu uopće primijetiti.

Ova priča, na koju me inspirirala knjižica na koju sam sasvim slučajno naišao na dalekim Filipinima, nema namjeru podučavati, ona je moje sjećanje na bolji svijet. A kako je namijenjena najmlađima - jer mi stariji svoje smo vrijednosti pronašli u shopping centrima -  volio bih da je oni osjete kao priču ne iz prošlosti, nego iz bolje budućnosti.' Jasen Boko

Jasen Boko rodio se u Splitu 1961. godine, diplomirao je Dramaturgiju i Književnost, radio kao dramaturg u HNK Split, pa kao urednik i novinar u Slobodnoj Dalmaciji, a danas je samostalni umjetnik. Piše za novine, film, radio, televiziju i kazalište, ukratko, za svih osim za sebe. Drame piše za gušt, zbog djece (vlastite) i za djecu (tuđu).

Dvadesetak drama koje je napisao igrano je u više od 40 profesionalnih produkcija, izdvajaju se Kazališni sat (petnaestak produkcija u 4 zemlje), Kako je Tonkica kupovala kruh (Mala scena i KMD, Dubrovnik), Povist o' Splita, Zid od brašna, Lepeza mladosti, (Gradsko kazalište lutaka, Split), I tako je Kata dobila brata (Dječje kazalište Osijek), Ljubav je jača od mača (Kazalište Virovitica)...

Objavio je sedam knjiga, među njima su Nova hrvatska drama, biografija Tina Ujevića Trideset godina putovanja i Na putu svile. Dramaturg je na brojnim kazališnim projektima, bira predstave za kazališne festivale, prevodi, dugo je predavao Lutkarstvo i scensku kulturu na splitskom Filozofskom fakultetu, bio je Fulbrightov stipendist na New York University... Često i daleko putuje. Nema odlikovanja, nije ni kažnjavan, osim vlastitom odlukom da bude pisac, ali je nagrađen s (zasad) tri kćeri.