Izložba Siniše Čulara u Galeriji AZ

Može li apstraktna slika dočaravati stanje duha njegova autora? Može li naslikana bespredmetnost predstavljati njegovo unutarnje stanje i postati njegov autoportret? Može i to, može se slobodno ustvrditi, još bolje od figurativnog preslikavanja stvarnoga svijeta. Upravo to predstavljaju slike iz najnovijeg ciklusa slikara i restauratora Siniše Čulara.

Siniša Čular oslobodio se diktata figurativne slike, preslikavanja svijeta oko sebe ili svog vlastitog lika. Do figuracije je došao postepeno, redukcijom tema i motiva sve do apstraktne slike u kojoj je glavni i jedini nositelj kompozicije i likovno izražajno sredstvo boja. Ipak nije riječ o tek pukoj igri kombiniranja različitih boja i tonova kako bi se postigla što veća harmonija ugodna promatračevu oku. Njegove apstraktne slike ispod svoje iznimno taktilne epiderme skrivaju čitav raster najrazličitijih intimnih osjećanja i raspoloženja. U snažnim i različito nanesenim potezima boje možemo detektirati različite energije njihova autora, možemo ju shvatiti kao zaustavljenu ekspresiju nutarnjeg ja te kao materijalizirani portret duhovnoga bića. Upravo u tome i leži snaga apstraktne slike, iako se baš kod nemimetičkog slikarstva ponajviše nailazi na otpor publike. To je zato jer je svijet i dalje najviše zaokupljen materijalnom egzistencijom i nema smisla za istraživanje čistog duha i emocija.

Apstraktna slika prikazuje bit, ono iznutra, unutarnje stanje duha i duše te je potpuno oslobođena izigravati bilo što iz vanjskog svijeta. Tako i sam slikar Čular kaže 'ovo sam ja, ovo je iskreno'. Sve ovo dovodi nas do zaključka kako su ove apstraktne slike zapravo njegovi autoportreti. Oni prikazuju njegovo pravo ja, isto ono koje ga prije svega i navodi na slikanje. U slikanju želi dati sebe pa je tako boja nanijeta na slikarsku podlogu kao ploha, potez, mrlja, kao kombinacija svega navedenog, nanijeta je prskanjem, prolijevanjem, a ponekad je i gravitacija asistirala te se jasno može prepoznati curenje boje. Što se samog tonaliteta boja tiče, on ovisi o stanju duha, pa kada je riječ o tamnijim tonovima, onda logično možemo zaključiti kako je riječ i o tamnijoj duševnoj fazi.
Važan aspekt svih slika je i njihova osobita taktilnost. Boja je na trenutke nanijeta vrlo slojevito, negdje pak namjerno ostavljena nerazmazana, a sve kako bi se dobila jaka tekstura.

Sve ovo slikama daje još jednu dimenziju. Jasno je kako proces slikanja Siniše Čulara ne podliježe pravilima te da je rezultat nesvjesnog procesa, poput diktata misli i osjećaja.Uz naglašenu ekspresivnost, pa čak i akcijsku ekspresivnost, slike dobivaju i svojevrsnu nadrealističku crtu.
           
Stvarajući apstraktne slike na kojima je boja glavni nositelj kompozicije, slikar Siniša Čular ostaje vjeran sebi i svojem slikarskom izričaju do kojeg je, tijekom godina, došao postepeno preko figuracije. Njegove slike doista sadrže njegova emotivna stanja i time mu osiguravaju posebno mjesto u apstraktnom slikarstvu današnjice. Maja Burger

Siniša Čular rođen je 1969. u Zagrebu. Školu primijenjenih umjetnosti, smjer slikarstvo završava 1988.godine. Iste godine upisuje zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti. Kao student sudjeluje na nekoliko slikarskih kolonija,na dobrotvornim aukcijama i izlaže na skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, što se nastavlja i nakon diplome. U slikarskoj klasi prof. Vasilija Josipa Jordana diplomira 1995. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi.