Izložba sadrenih radova Ivana Meštrovića

'Izložba sadrenih radova Ivana Meštrovića, iz darovnice Ruže Klein, ima smisao studijske izložbe, kojom se predstavlja određeni segment, odnosno tema bogatog Meštrovićevog opusa. Prvi korak zacrtane koncepcije suvremenog osvjetljavanja te postupne revalorizacije velikog umjetnika, podsjetimo, bila je izložba Studije akta (crteži i skulpture), održana 1995. godine u Splitu. Uslijedio je niz  zanimljivih, tematski i problemski određenih izložbi, kao što je primjerice ona održana u Gliptoteci 2004. godine: Likovi i prizori Danteova Pakla: ilustracije i interpretacije.

Ruža Klein je, u svojoj oporuci, poklonila Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu „22 modela iz sadre” Ivana Meštrovića. Pohranjena su u Gliptototeci HAZU. O Ruži Klein, osim njenih likovnih djela, svjedoči i navedena ostavština, podsjeća na važnost koju je Ruža kao osoba imala u ranom i bitnom razdoblju razvoja velikog umjetnika. Također, ti radovi, (sadreni 'modeli', najbliži autorovoj ruci!), svjedoče o rasponu tema, kao i bogatoj stilskoj izražajnosti Ivana Meštrovića. Izvedeni u primjerenim materijalima, dragocjen su dio fundusa, odnosno postava muzejsko-galerijskih prostora.

Među tim 'modelima' su i sadrene varijacije određene zamisli, što upućuje na način kiparevog razmišljanja. Kod preporuke za ovu izložbu radova u vlasništvu ALU, ne treba zanemariti ni činjenicu da je Meštrović, između dva rata, bio profesor (od 1922.), te rektor (od 1923.)  Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Njegov talent i snaga osobnosti utjecali su na razvoj pedagogije i kiparskog izraza. Tražio je od studenata ruku umjetnika i obrtnika istodobno. Godine 1997. – 1998, u Domu hrvatskih umjetnika, uz punu suradnju ALU, postavljena je skupna izložba: 90 godina Akademije likovnih umjetnosti. Ivan Meštrović na toj je izložbi bio je predstavljen s tri rada. Koristeći obljetničku prigodu, ALU se može i samostalnom izložbom odužiti svom velikom profesoru.

Dakle, višestruki su razlozi održavanja izložbe darovnice Ruže Klein. Posebno treba istaknuti vrijednost tih radova, koji kao cjelina sadrže svojstven spektar umjetničkog rukopisa. Stoga ćemo navesti sažet prikaz raspona Meštrovićeve izražajnosti. U toj bogatoj skali, mnogi radovi iz navedene ostavštine nalaze svoje mjesto.

Ivan Meštrović stilski se mijenjao, a kao ličnost bio je svestran: kipar, tvorac više arhitektonskih, te književnih djela, sudionik važnih političkih događanja. Ne možemo ga omeđiti jednim određenjem. Stilski je raznolik, ali uvijek nedvojbeno izražajan. Stvara na rasponu od muskulaturnog dramatiziranja svjetla i sjene, pregnantnih oblika, do egzaltirano ispijenih, u kojima su svjetlo i sjena maksimalno spiritualizirani. Ili pak, od  suptilno uglačanih blokova mramora, velikog ritma punih masa, njihove arhitektoničke skladbe, do lirski jednostavnog oblika, uznemirenog tek muzikalnim pomakom. Kod Meštrovića je konstantna statička ravnoteža, osjećaj osovine ili žarišta, u kojima se susreću silnice pokrenutih ili isturenih masa. I dalje, skala tog izraza zahvaća od patetične geste, usmjerene prema vani ili prema unutra, do smirenosti i samodostatnosti oblika. Taj kipar monumentalnih zamisli bio je i majstor intimističkih nadahnuća. Stvarao je djela dekorativne linearnosti, kao i ona najčišćeg kiparskog volumena.

Mnoge od navedenih osobina, dakle, mogu se očitati i na konkretnim primjerima Meštrovićevog izraza iz ostavštine Ruže Meštrović. No umjesto pojedinačnih uporedbi i nabrajanja, navodimo jedan primjer, za ovu priliku značenjski najprimjereniji. Na grobu Ruže Meštrović, na Mirogoju u Zagrebu, stoji reljef Ivana Meštrovića: Isus i Samarićanka. Kipar Florian Josephu, suprug Ružine sestre Olge, izradio je taj reljef u kamenu po Meštrovićevom sadrenom modelu iz 1913. godine. Taj model jedan je od 22 djela iz Ružine ostavštine, koja se danas čuva u Gliptoteci HAZU.' Prof. Guido Quien