Izložba 'Hrpa' Đorđa Jandrića

Radovi Đorđa Jandrića izloženi na ovoj izložbi na prvi pogled ne predstavljaju čvrstu, koherentnu cjelinu, za razliku od onoga na što nas je autor navikao tijekom njegove dugogodišnje izlagačkeprakse. Skulpture, objekti, slike, crteži, fotografije, video i jedan originalni lift zacijelo se ne mogu staviti pod određeni zajednički nazivnik ili jasno prepoznatljiv autorski rukopis. Međutim, to je samo prima vista dojam jer šetnjom kroz izložbu uviđamo jasnu konceptualnu povezanost radova.
Riječ je o izložbi evidentno jakog mentalnog predznaka s jasnom težnjom k umjetničkom eksperimentu, što su i bitne odrednice u dosadašnjem umjetničkom opusu ovoga umjetnika.



Skulptura je za Jandrića, što se jasno pokazalo u njegovom opusu, pokretač smisla, inicijator novih istraživanja i analitičar forme u bilo kojoj njenoj zemaljskoj i transcendentalnoj manifestaciji.

Već u svojim prvim radovima Jandrić razmišlja o dokidanju granica između slike i skulpture težeći objektu kao logičnom izražajnom mediju..Takav stav još je očitiji u njegovim Hrpama – ciklusu na kojemu radi zadnjih petnaestak godina, a započeo ga je nakon inverzne i semantičke negacije skulpture.  Jandrićeva Hrpa na početku svoje evolucije stožasti je volumen, najčešće shematski sveden na crtež koji se sastoji od kvadrata kojemu je upisan krug, a njemu pak istokračan trokut. Svevši hrpu na crtež, Jandrić uspostavlja eklatantan znak kojim krajnje konsekventno i jednostavno svodi volumen na dvodimenzionalan iskaz; shemu koja će biti opredmećena u svojim različitim i mnogobrojnim manifestacijama.

Treba naglasiti da se za uspostavljanje elemenata hrpe po prvi puta poslužio brojčanim sustavom, karakterističnim za njegov ciklus 'metastaze prostora'. Rad podrazumijeva kvadratni format medijapana na kojem je podslikavanjem izvedena spiralna forma u žutoj i plavoj boji. Spirala je u stvari tek predložak prema kojem su nalijepljeni brojevi od 1 do 360. Cijela slika potom je premazana grafitom pomiješanim s emulzijom koji tako dobiva svojstvo uljane boje. Time je učinjen odmak od dosadašnjih crtežnih struktura, a naglašen slikarski čin. Dobivena monokromna površina postaje sediment energičnih poteza slikarske četke i taktilnih, ‘bojom’ prekrivenih, prepariranih brojčanih znakova.

Tek otkrivanjem, odljepljivanjem pojedinih brojeva površina slike postaje aktivna i pripremljena za odčitavanje. Podslik koji se nazire kroz izreze brojeva odvaja ih svojim koloritom od mukle grafitne skale, ali i ukazuje na sekvence kostura spirale dajući dvodimenzionalnoj površini izvjesnu modulacijsku prostornost. S druge strane neki su brojevi čitljiviji od drugih, što pak stvara utisak približavanja i udaljavanja, a time i iluziju voluminoznosti. No, tek kad se u ovoj kaotičnoj hrpi brojeva počnu pratiti njihove vrijednosti, od najniže prema višoj, uviđa se da brojevi postupno kreiraju, zatvaraju likove kruga i trokuta, elemente Jandrićeve 'Hrpe'. Iz predgovora Mladena  Lučić
 
Đorđe Jandrić rođen 1956. u Zadru, diplomirao na ALU u Zagrebu, docent je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Dobitnik je uglednih nagrada, djela su u muzejskom fundusima, redovito izlaže na Trijenalu hrvatskoga kiparstva.
Više o izložbi - ovdje.