Ministarstvo kulture, temeljem zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, proglasilo je Inventar zbirke Samostana sv. Pavla Pustinjaka na otočiću Galevcu (Školjiću) koji je u posjedu Samostana sv. Pavla Pustinjaka kulturnim dobrom Republike Hrvatske. Inventar se sastoji se od 56 predmeta i skupine predmeta upisanih u katalog.
Inventar je upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske na Listu zaštićenih kulturnih dobara, a upis se objavljuje u Narodnim novinama. U popis kulturnog dobra samostana sv. Pavla Pustinjaka uvršteno je više umjetnina 'Slika Molitva na Maslinskoj gori', grb franjevaca trećeredaca, više kamenih ulomaka, Ulomak pluteja, ophodno raspelo, viseći svijećnjak, knjiga Datja i Pridatja, Misal, Tiskarska preša, pisaći stroj, 'letorin' – stalak za knjigu.
Samostanski kompleks sv. Pavla Pustinjaka sagrađen je na otočiću Galevcu (Školjiću) smještenom nasuprot mjestu Preku na otoku Ugljanu. Prema predaji samostan su osnovali sljedbenici sv. Pavla nazvani remetima ili pavlinima još u 14. stoljeću, a gradnja samostanskog sklopa odvijala se tijekom 15. stoljeća. Prema nekim izvorima franjevci trećoredci na Školjiću su od 1446. godine.
Otočić su dobili su od zadarskog plemića Milanje, a posjed im je 1454. godine potvrdio papa Nikola V. Samostan je tijekom 16. stoljeća u dva navrata bio popravljan, a prilikom posljednje obnove samostanskog kompleksa srušena je stara crkva sv. Pavla Pustinjaka i podignuta nova, koju je posvetio ninski biskup Horacije Belloti 1596. godine, što je i zapisano na nadvratniku crkvenoga portala.
Razloge, po brojnosti, donekle skromno očuvanog umjetničkog inventara treba tražiti i u tome što je otočić Galevac zajedno sa samostanom i obližnjim otokom Ošljakom od strane tadašnjih vlasti u više navrata iseljavan jer je pojavom kuge (1678. godine) bio određivan kao lazaret ili kao karantena za galije (1785. i 1789. godine), pri čemu su redovnici napuštali samostan ili se nesebično brinuli o oboljelima dok se inventar rasipao, a samostanske zgrade propadale.
Samostanska zbirka uređena je u prizemlju dvokatnice smještene pred crkvenim pročeljem u kojoj je, poradi nemogućnosti djelovanja u Zadru, koji su okupirali Talijani, od 1930. do 1943. godine djelovala 'Hrvatska katolička tiskara' don Ive Prodana (1852. – 1933.) prenesena 1925. godine iz Zadra najprije u obližnje Preko. O tome važnom razdoblju povijesti samostana svjedoče i u Zbirci sačuvane dvije tiskarske preše i tiskarske matrice različitog sadržaja (portreti, prikazi Samostana sv. Pavla, crkve i groblja, matrice religiozne tematike, matrice korištene u izdavanju različitih tiskovina).
U Zbirci su izložene i dvije slike nevelike umjetničke vrijednosti, ali značajne jer su rad dvojice zadarskih slikara s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Slike su se ranije nalazile na oltarima u crkvi. Oltarnu sliku s prikazom sv. Roka naslikao je Ivan Skvarčina (Giovanni Squarcina, Zadar, 1825. – Venecija, 1891.), a slika Bogorodica od Bezgrješnog Začeća sa sv. Antom Padovanskim, sv. Ljudevitom i sv. Elizabetom rad je zadarskog konzervatora, arheologa i slikara Giovannija Smiricha (Ivan Žmirić, Zmirić, Smirić, Zadar, 1842. – 1929.).
Zbirka čuva i nekoliko slika baroknih stilskih odlika, vjerojatno dio opreme samostana iz ranijih razdoblja, koje su izradili neznani majstori venecijanske provenijencije i koje su, iako skromne likovne kvalitete, vrijedno svjedočanstvo zalaganja redovnika da prostor svoje svakodnevnice opreme suvremenim umjetničkim djelima. To su slike Molitva na Maslinskoj gori, Peta postaja Križnog puta- Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ, Sv. Ante Padovanski i Sv. Frane Asiški.
U Zbirci se može vidjeti i portret o. Josipa Dujmovića (1830. – 1884.) kojim se u samostanu čuva uspomena na višekratnog starješinu i zaslužnoga preporoditelja lll. reda sv. Frane u Dalmaciji i Kvarneru u 19. stoljeću.
Za vrijeme svoga trajanja Samostan Sv. Pavla Pustinjaka bio je istaknut centar glagoljaštva pa njegova knjižnica i danas čuva iznimno bogatu zbirku glagoljskih knjiga i rukopisa, a i na nekoliko nadvratnika u sklopu samostana sačuvani su glagoljski natpisi. Budući da se samostan u više navrata pregrađivao, u njegovoj je obnovi pronađen i kameni ulomak na kojem je glagoljskim slovima uklesan natpis s godinom i imenom redovnika: 1643 Fra(Ta)R Marko Markić Mini(sta)r. Pretpostavlja se da je kameni ulomak zbog svojih dimenzija vjerojatno izvorno bio nadvratnik, a sada je izložen u Zbirci.
U ranokršćansko se razdoblje mogu datirati u Zbirci izloženi ulomci dvaju pluteja oltarne pregrade za koje se smatra da potječu iz starokršćanske crkve sv. Andrije koja se nalazila na mjestu današnje stare župne crkve Gospe od Ružarija u Preku te stup četvrtastoga presjeka s uklesanim latinskim križem na prednjoj i desnoj bočnoj stranici, izvorno vjerojatno dio pilastra ranokršćanskog prozora.
Vrijedni su i kameni ulomci gotičko-renesansne ograde koja se ranije vjerojatno nalazila u crkvi, a datiraju se u treću četvrtinu 15. stoljeća , dakle u vrijeme prve izgradnje samostanskog sklopa. Na temelju novijih istraživanja smatra se da je ograda rad nepoznate korčulanske klesarske radionice. U vitrinama je izloženo i nekoliko liturgijskih predmeta (kalež, plitice, ophodno Raspelo, ciboriji, škropionice, kadionica) izrađenih od plemenitih metala, porijeklom iz venecijanskih i zadarskih radionica kao i dio samostanskih rukopisa na glagoljici. To su uglavnom knjige misa te različiti spisi važni za vjersku i gospodarsku povijest samostana i franjevaca trećoredaca.
Iako brojem izložaka nevelika, Zbirka Samostana sv. Pavla Pustinjaka na otočiću Galevcu vrijedna je zbog vremena nastanka i umjetničko-estetske vrijednosti izloženih predmeta, kao i zbog dviju slika koje su rad zadarskih slikara s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Vrijedan su dio Zbirke i dvije tiskarske preše i pripadajuće im matrice kao spomen na djelovanje „Hrvatske katoličke tiskare“, svećenika, političara, književnika i novinara don Ive Prodana, čije značenje u zalaganju za nacionalne, socijalne, gospodarske i političke interese hrvatskoga naroda nadilazi lokalne okvire za slikovite samostanske i otočne zajednice.
Izvor:
www.tz.preko.hr
