Tonko Maroević
UPUĆENI UČITELJ, PRISTRANI PROSUDITELJ
Uz kritičko-povjesničarsku djelatnost Ljube Babića
'Neobično je značajna uloga Ljube Babića u hrvatskoj kulturi. Uz impresivan slikarski opus, epohalan kazališno-scenografski rad i valjda najuspješniju likovno-nastavničku praksu u čitavoj hrvatskoj umjetnosti, Babić je ostavio duboka traga i kao ažurni, više nego dobro informirani likovni kritičar i gotovo prvi (odnosno, nakon Izidora Kršnjavija) angažirani i sustavniji proučavatelj i tumač novijih tokova hrvatskog slikarstva i kiparstva. Velike su zasluge njegovih interpretacija i praćenja aktualne prakse a još veće u nastojanju da stvori sustavnu kronologiju i stilsko-morfološku rešetku hrvatske umjetnosti 19. i 20. stoljeća.
Odajući priznanje Ljubi Babiću za sve učinjeno, primjereno je na vremenskom odmaku razmotriti razloge njegovih preferencija i idiosinkrazija (motiviranih, dakako, opravdanim pobudama osobnoga senzibiliteta i vlastitoga morfološko-kreativnoga uloga) te ukazati na razlike u procjenama, što proizlaze iz novih i drugačijih iskustava. Posebno se to odnosi na njegovu povijesnu perspektivu, koja je bila limitirana nedostatkom dovoljne vremenske distance i razlikama u oscilacijama ukusa. Nezavisno od ponekih izmijenjenih vizura (i vrijednosnih sudova) knjiga Umjetnost kod Hrvata i danas je nemimoilazna, a njegove »tekuće kritike« trebalo bi – uz minimalnu selekciju radova što imaju tek informativno značenje – okupiti u svezak (u rasponima od 1913. do 1954.), jer su prevažno poglavlje naše likovne misli i kritičke (samo)svijesti. Prilog na skupu o umjetniku ujedno je i pledoaje za adekvatno komentiranu knjigu Babićevih tekstova razasutih po periodici i neuvrštavanih u njegov »kanonizirani« literarni korpus.'
Program i knjiga sažetaka nalaze se ovdje.
Retrospektivna izložba Ljube Babića u Modernoj galeriji u Zagrebu može se razgledati do 10. travnja 2011.
