Poezija u dvorištu ovog utorka, 18. rujna, predstavlja Zvonka Makovića. Program Poezija u dvorištu otvaranje je novoga mjesta govorenja, čitanja i slušanja: riječ je o našem sudjelovanju u onome što je neophodan dio čitateljskog iskustva – užitka u tekstu.
vrijeme: 18.09.2012. 19,00
mjesto: Zagreb; Café u dvorištu, J. Žerjevića 7/II
Pjesnici i poezija u traženju jedinstvenoga glasa rade na svojoj posebnosti, razlici, ali i žive od onih koji ih okružuju, s kojima dijele zajednički zrak, osjećaj ljepote i prolaznosti vlastitog života. Želja nam je biti u 'zoni živoga', u nepredvidivom prostoru poezije (jezika) koji preživljava vrijeme između nade i trošenja. Zaustavimo se na ovom mjestu, jer nerijetko je lakše govoriti što sve poezija nije nego što ona jest – dok zajedno govorimo, čitamo i slušamo 'poeziju u dvorištu'.
Zvonko Maković: PORGY & BESS BAND
lagati, zašto ne. ionako su riječi
proizvoljne; riječi koje nisu stvari,
riječi koje nisu riječi. lagati, zašto ne:
riječima. ustajem i prilazim stolu: nisam ustao,
stolu nisam prišao. prekidač radio aparata
ne može van iskočiti: ako ga se pritisne, onda da.
riječi i riječi, lagati i ne-lagati. zašto ne bih
lagao? zašto ne bih izgovarao bilo koju riječ
koja me trenutno opsjeda i ne mislim na nju -
za izgovora - sasvim sigurno ne mislim. zašto:
govoriti (ne želim reći) i govoriti a ne
govoriti. "govoriti" u sva tri slučaja je laž.
lagati, zašto ne lagati. počeo sam izgovarati
i već sam slagao: perfekt nije prezent.
prezent je perfekt. riječi nisu riječi. riječi
su riječi. lagati, zašto ne? podesio sam usta
kao da cu reći: tavan. nisam rekao, usta su
prevarena: lagati, zašto ne. lagati riječi,
riječi slágati u laž. obrnuti ih. popljuvati,
izigravajući nježnost. riječi nisu riječi.
kopile usnice, dim usne šupljine, talog
brbljive memorije: riječi (lagati, zašto ne?)
obrtati s jezika na zube, sa zuba na désni,
onda u kovitlac: lagati, zašto ne?
Zvonko Maković (1947) diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je sada voditelj Katedre za modernu umjetnost i vizualne komunikacije na Odsjeku za povijest umjetnosti. Prva knjiga pjesama objavljena mu je 1968. godine i nagrađena Nagradom Fonda A. B.Šimić i Nagradom 7. sekretara SKOJ-a. Godine 2001. dobio je najveću nacionalnu nagradu za poeziju Goranov vijenac za cjelokupni pjesnički rad. Zvonko Maković je objavio nekoliko knjiga eseja i studija iz moderne i suvremene umjetnosti , dvije knjige kolumni i feljtona, te desetak monografija posvećenih suvremenim umjetnicima. Organizirao je brojne izložbe, a 2001. bio nacionalni izbornik na Venecijanskom bijenalu. Od 2005. do 2009. bio je predsjednik Hrvatskog P.E.N. centra, a nakon toga obnaša dužnost potpredsjednika. Od 2009. zastupnik je u Gradskoj skupštini Grada Zagreba i predsjednik Odbora za kulturu.
Među važnijim knjigama pjesama su: 'Komete, komete', 1978; 'Činjenice', 1983. (Nagrada Vladimir Nazor), 'Strah', 1985; 'Ime', 1987; 'Točka bijega', 1990; 'Prah', 1992; 'Veliki predjeli, kratke sjene, izabrane pjesme', 2000; 'Larges espaces, courtes ombres – Choix de poèmes'. (Poèmes traduits du croate par Brankica Radić), Pariz, 2003; 'Međuvrijeme', 2005; 'lüge. warum nicht?', izabrane pjesme u prijevodu Alide Bremer, Wunderhorn, Heidelberg, 2011.
