Izložba slikara i kipara Gorana Štimca otvara se 3. kolovoza na Palmižani. Za svoje prvo predstavljanje brojnim hvarskim gostima dugogodišnji dekan Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci odabrao je dvadesetak najnovijih akrilika jakog kolorita i velikog energetskog naboja. Ciklus koji pripada ljetu i suncu, nazvao je – Život na Mediteranu.
vrijeme: 03.08.2010.
mjesto: Palmižana
GORAN ŠTIMAC
1959. rođen u Rijeci.
1986.diplomirao je likovne umjetnosti na Pedagoškom fakultetu u Rijeci
1988. diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Marije Ujević.
1992. odlazi u Beč, gdje se upisuje na Visoku školu za primijenjenu umjetnost, kiparski odsjek kod profesora Bertonija, sa statusom gosta studenta. Iste studijske godine upisuje fakultativno studij scenografije kod profesora Wondera na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču.
1996. započinje Umjetničko- nastavno zvanje na Pedagoškom fakultetu pri Odsjeku za likovne umjetnosti
2004. do 2010. Godine obnaša dužnost dekana Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, a trenutno je redoviti profesor na istoimenoj Akademiji.
Impresivnu izložbenu djelatnost Gorana Štimca čini pedesetak samostalnih izložbi skulptura, slika i crteža te preko stotinu i dvadeset skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Za svoj umjetnički rad nagrađen je brojnim nagradama i priznanjima.
Njegovi radovi nalaze se u fundusima brojnih muzeja i galerija.
“Štimac, autor imanentno apstraktnog pogleda na svijet umjetnosti, komunicira primarno bojom (u ovom slučaju akrilom) te potezom, specifičnim načinom njenog nanošenja na platno. Doista je zapanjujući varijetet njegovih poteza koji baštine energiju enformela i gestualnog slikarstva, lakoću drippinga akcijskog slikarstva, ali i intuitivnost lirske apstrakcije. Impasto nanosi boje, mrlje nedefiniranog oblika, ali i minuciozno te crtački izvedeni potezi nosioci su Štimčeve slikarske geste čiji hodogram pratimo na platnu, geste koja u jednom trenu eruptivno provali na površinu da bi već u sljedećem trenu tiho nestala. Potezi boje glavni su akteri ovog ciklusa, to su potezi s “karakterom”, gotovo pa “osobnosti” za sebe. Ima ih strogih i prijetećih, nježnih i podatnih, tromih i nepokretnih, dinamičnih i hirovitih. Njihovi međusobni odnosi i kompozicijske vrijednosti tvore siže svakog pojedinog platna, stvaraju napetosti ili simuliraju ugode te su njihove interpretativne i asocijativne mogućnosti neiscrpne.
Štimčev kolorizam kompleksan je i slojevit. Boja se javlja u dvostrukoj ulozi, definira prostor, ali ga ujedno u vidu geste ispunjava sadržajem. Svojim tonskim i kromatskim kvalitetama gradi strukturu i integritet slike, no istovremeno je ruši i negira. Slojevi boja, ali i neboja (crne i bijele) nižu se jedan preko drugog te doprinose materičnosti slike. Donji slojevi mjestimično izbijaju na površinu pa postajemo svijesni procesualnosti Štimčeva rada i pokušavamo proniknuti u njegovu logiku prikrivanja odnosno otkrivanja pojedinih slojeva.
Postmodernistički sraz gestualnosti i tjelesnih geometrijskih formi karakterističan za Štimčeva ranija ostvarenja, u posljednjem je ciklusu utišan. Stoga se simbolički sukob između svjesnog i nesvjesnog, razumskog i osjetilnog, promišljenog i spontanog kreće ka prevlasti ovog posljednjeg.
Recentni radovi Gorana Štimca nude rijetke kolorističke i kompozicijske užitke, pozivaju na vizualnu kontemplaciju i subjektivno upisivanje značenjskih odrednica te, na koncu, potvrđuju Štimca kao značajnog autora hrvatske suvremene apstrakcije.” – piše Vana Gović.
