Na Sceni Travno, u Međunarodnom centru za kulturu, u petak, 13. siječnja, s početkom u 20 sati, premijerno će se izvesti predstava 'Glory, Glory, Hamlelujah!', suautora Silvie Marchig, Darka Japelja, i Nataše Govedić. Reprizna izvedbe slijedi 14. siječnja, u 20 sati.
vrijeme: 13.01.2012. 20,00
mjesto: Zagreb; Scena Travno, B. Magovca 17
Stupiti u prostor Shakespeareova Hamleta ravno je ulasku u dvorski muzej kolektivne depresije. Na crvenim jastučićima leže čuveni citati, kao fine relikvije kanonske drame. Mantre nad kojima i dalje dvojimo. I divimo im se. Vrlo fina izrada. Sastav: snovi i kosti. I jedni i drugi izvađeni iz grobova. Iskopani iz lubanja. Čijih?
Posjetitelji muzeja moraju čvrsto držati svoju glavu, da slučajno ne bi odletjela. Hamlet je i dalje opasan. Glave lete jer uporno, nakon stoljeća i stoljeća vladajuće političke demencije, građani i dalje žele iskušati model pubune. Jedini je problem što se nijedna 'Mišolovka', pa čak ni ona Shakesperaeova, nije pokazala dovoljno učinkovitom. Klaudije ostaje upravitelj masakra. Ali 'Miškolovka' ili umjetnost, veli Beuys, treba biti znanost slobode. Sloboda je nešto što se ne dobiva ulaskom u muzej. Slobodu treba svakodnevno izmišljati. Muzeje treba vraćati Muzama.
Metodologija: Ova predstava polazi od Artaudova programa, posebno Prve točke, u kojoj je zabilježeno: 'Prilagodba jednog djela iz Shakespeareova razdoblja, potpuno sukladnog stanju uznemirenosti sadašnjeg duha' te Devete točke, odakle citiramo: 'Trebaju nam djela elizabetanskog kazališta, ogoljena od njihova teksta, od kojih će se očuvati tek situacije, likovi i radnja'.
Što je to uloga? Uzmimo da izvođač ne mora igrati 'karakter', već da je njoj ili njemu dozvoljeno igrati različite vrste osobnih i socijalnih skriptiranosti. Na ovaj način gluma, ples, pjevanje i brojne druge manifestacije ponašanja nadilaze ideju 'uživljavanja' ili brehtijanskog 'odmaka'. Izvođač(ica) je neka vrsta osjetljivog vodiča onime što je inače previše ili premalo pokazano, potisnuto ili bljutavo normativno, nastojeći se izboriti za nešto inovativnije mogućnosti zajedničkog i pojedinačnog ponašanja.
Značaj spiritualnosti i sablasti: Gdje nema Duha, nema ni Hamleta – oko toga se slažu najčuveniji redatelji i najugledniji književni interpretatori Shakespeareove tragedije. S duhovnošću se, dakle, i nama pozabaviti. Nataša Govedić
Tekstovi u predstavi: William Shakespeare, Darko Japelj, Nataša Govedić, Silvia Marchig
Glazba: Nenad Hrgetić, suradnik za kostime: Oliver Jularić, dizajn svjetla: Mario Vnučec,produkcija: Kik melone 2011.
