U sklopu programa Oni dolaze, u petak, 29. lipnja s početkom u 20 sati, u Galeriji SC otvara se izložba 'Štilštand: Postojana kontrola' na kojoj se predstavljaju Matija Kralj, Darko Masnec i Monika Vrečar. Izložba je otvorena do 7. srpnja.
vrijeme: 29.06.2012. 20,00
mjesto: Zagreb; Galerija SC, Savska 25
Rad se bavi samim sobom, svojim nastankom, stvorenim iz raspravljanja o njemu. Puno sporedne kontemplacije i afekta koji se vrte oko neke nematerijalne srži – ideje. Zahvaćamo proces stvaranja i prevodimo ga u umjetnički čitljivu formu. Zašto?
Cijelo vrijeme razgovaramo i razmišljamo o tome kao o umjetničkom radu i koristimo strategije i zahvate tipične za produkciju umjetničkog rada. Čitavo vrijeme to shvaćamo kao umjetnički rad što je na kraju samo po sebi produkt.
Umjetnik sam, koji predlaže odgovornost za budućnost jer je sadašnjost kao takva raskrinkana. Svaka konkretizacija ideje je nedovoljna i bilo kakva nova informacija se kroz konkretizaciju dezinformira. Što dulje postoji, manje informira. Ovo možda ne razumijem jer je na slovenskom, ali ako razumijem, ne slažem se s tim.
Dekonstruirati koncept, vratiti ga na početak ideje, promatrati njen razvoj i njeno prevođenje u materiju. Kroz traženje ideje fokusirati se na samo promatranje ideje i igru sa njom.
Odluka snimanja (stvaranja) je samo mrtvi duh. Prvi tren s materijalom dao je elektricitet i ideja je rasla usporedno s pregledom materije. Što smo više materije imali, to smo više znali što radimo – tog trena, ideja je rasla zajedno s materijom. Razočaranje postoji u pogrešnoj realizaciji. Energija ideje postaje dio energije djela.
Sve te stvari, sva materija, medijski produkti, sve što brijemo, sve se vrti oko neke biti koja bi se u nekom trenutku kristalizirala i jasno pretočila u artefakt ili štogod. Ali to se ne može dogoditi sve dok se ne odluči da se dogodilo – zbog, uvijek postojećih, novih mogućnosti koje se otvaraju i poništavaju.
Što je više u ideji, manje je u obliku. Što je više oblik, manje je ideja. Ukazuje se na dvije forme koje se nikako ne mogu jasno uhvatiti (preklopiti). Prijevod je uvijek posredan (mediated), što znači da se u procesu prevođenja (jedne u drugu) gubi bit ideje ili forme.
To mi otkriva novu vrstu određene tjeskobe u kreativnom procesu. Izgleda kao da svaki novi rad u biti poražava samog sebe jer zna da je produkt reciklaže i da je potencijal za novu reciklažu. Očito je, taj proces se stalno ponavlja, ali na kraju se uvijek čini jednako nov i jednako težak.
