U Riječkoj galeriji Palach, u petak, 26. listopada, u 20 sati, otvara se izložba slika slovenske umjetnice Eve Lucije Kozak, pod nazivom 'Beyond Aura'.
vrijeme: 26.10.2012. 20,00
mjesto: Rijeka; Galerija Palach
Eva Lucija Kozak rođena je 1989. g. u Ljubljani, Slovenija. U 2008. g. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljani. Također je pohađala Winchester School of Art u Engleskoj. Trenutno završava studij slikarstva, pod vodstvom prof. Žiga Kariž. Živi i radi u Ljubljani.
Sudjelovala je na nekoliko izložbi u zemlji i inozemstvu, među ostalima: 'Prints and impressions' u MGLC, 'Choices of view', galerija Kresij (LJ); 'Entrance', galerija Alkatraz (LJ); 'Atlas', galerija SC (Zagreb) i Kino Šiška (LJ); 'Vabljeni mladi', galerija DLUM (MB); 'Artefatto' (Trst), 'Power of Art' (Metz), 'Transform' (Solun).
'Projekt uključuje seriju digitalnih printeva na platnu, koji se protežu na ram. Različite skenirane slike na akrilu, rađene en plain air, tiskane su u istim dimenzijama. Postavljene su u različita okruženja, a njihova tržišna vrijednost predstavljena je na videu.
Projekt se odnosi na proces pojavljivanja vrijednosti i ideala tradicionalnog slikarstva i masovnog konzumerizma.
Status slikarstva na platnu bliskija je statusu tapeta čija je jedina uloga dekorativna, nego statusu tiska. Umjetnička grafika na platnu je kič, a to odgovara modernom načinu života te kao popularni masovni proizvod glorificira konzumerizam. Dostupnost, niska cijena, dopadljivi motivi, zadovoljavajući dizajn i vjera u objektivnost i točnost mehaničke reprodukcije osiguravaju komercijalni uspjeh.
Kao što je rekao W. Benjamin, moderni konzumerizam preferira kopiju ili reprodukciju. Reproducirane slike kao estetizirani predmeti nude kupcu osjećaj kreativnosti i kulture, lako su zamjenjivi i podržavaju brzu fluktuaciju modrenih trendova. Opća javnost nije nepovjerljiva prema slikarstvu na platnu, kao što je često nepovjerljiva prema umjetničkim djelima u galerijama.
S druge strane, ta ista masovna proizvodnja nosi privid nečeg jedinstvenog i to kroz imitaciju osobina tradicionalnog slikarstva (platno, ram, čak i reljefna površna itd.). Ona preuzima društvene konotacije tradicionalnog slikarstva čije su ključne osobine originalnost, privatnost, ekskluzivnost i jedinstvenost. Umjetnost na platnu prodaje svoju lažnu jedinstvenost, svoju vlastitu lažnu reprezentaciju (reprodukciju) povijesti, nostalgije, postmoderne glorifikacije kombinacije visoke i masovne kulture te prodaje povećanu potrebu za individualnošću.
Osvještavanjem mogućnosti isključivanja od prostora i postavljanja u (novi) prostor, oduzimanja aure (Groys), očiglednog otuđivanja od odnosa posjedovanja i produkcije i uobičajene impersonalnosti objekta, postojanje alternativa slikarstvu na tržištu je sasvim logično. Međutim, kontekstualizacija kao način mijenjanja samog objekta utopijska je na istoj razini, a usprkos kontekstualizaciji tiskanih slika, njihov smještaj u galerijskom prostoru otkriva ironiju žaljenja i ljutnje u odnosu na našu vlastitu kulturu (Baudrillard).' Eva Lucija Kozak
