Dan hrvatske knjige i 115. obljetnica Društva hrvatskih književnike obilježeni su u srijedu predavanjem kroatista Tihomila Maštrovića o međunarodnom priznanju hrvatskoga jezika te izlaganjem filozofa Danijela Mišćina o hrvatskom pjesniku Strahimiru Silviju Kranjčeviću, čiju su korespondenciju sa suprugom Elom interpretirali dramski umjetnici Jelena Perčin i Robert Kurbaša.
vrijeme: 22.04.2015.
mjesto: Zagreb
Na obilježavanju obljetnice, čiji je pokrovitelj predsjednik Hrvatskoga sabora Josip Leko, nazočio je njegov izaslanik Valter Boljunčić te izaslanik zagrebačkoga gradonačelnika Tedi Lušetić i predsjednik zagrebačke Gradske Skupštine Darinko Kosor.
Dan hrvatske knjige obilježava se 22. travnja, kao spomen na dan kad je 1501. otac hrvatske književnosti Marko Marulić dovršio svoju "Juditu", rekao je Maštrović i naglasio kako je posebno važna sudbina hrvatske knjige izvan Hrvatske.
Podsjetio je kako je hrvatski jezik međunarodno priznat tek dobivanjem međunarodnoga koda 2008. godine. Odluka o označavanju hrvatskih knjiga kodom HRV u svjetskim knjižnicama počela se primjenjivati 1. rujna 2008. godine, napomenuo je i dodao kako je tom odlukom iz međunarodne uporabe potpuno izbačen tzv. srpskohrvatski sklop.
Podsjetio je i na posebno značenje hrvatskoga jezika u Europskoj uniji, koja ga je 2010. proglasila jednim od svojih službenih jezika.
Profesor Mišćin je ocijenio kako je Kranjčevićevo pjesništvo bitno prožeto gradom Senjem kao mjestom njegova rođenja. "Senj je bit Kranjčevićeve poezije", rekao je, dodavši kako sve bitno što je napisao ima senjske korijene.
Ocijenio je kako njegova poezija nastaje iz nebivanja kod kuće, odnosno nebivanja smirenim, te dodao kako mu je cijeli život svojevrsno nebivanje doma. "Rastavljenost je stvorila Kranjčevićevu poeziju", rekao je Mišćin, ustvrdivši kako mu je u životu jedina ljepota i dubina bila njegova supruga Ela.
Naglasio je kako u Kranjčevićevoj korespodenciji s Elom nema ni jednoga zareza koji ne bi bio uzvišena ljubav.
'Obilježavajući večeras i 150. obljetnicu rođenja pjesnika Strahimira Silvija Kranjčevića, pitamo se zašto je nama Kranjčević bio veliki pjesnik', upitao je Mišćin. Bio je velik zato što u njegovim nadama čujeme svoje nade, istaknuo je, dodavši kako je Kranjčević znao reći ono o čemu mi sami šutimo, pa i ono što od samih sebe skrivamo.
Društvo hrvatskih književnika (DHK) osnovano je u Zagrebu 22. travnja 1900. godine. Za vrijeme hrvatskog narodnog preporoda bilo je pokušaja književničkoga cehovskog udruživanja, ali je pravi početak osnivanje Društva umjetnosti u Zagrebu iz kojeg je 1897. godine osnovano Društvo hrvatskih umjetnika. U njemu nastaje ideja o samostalnonm književničkom društvu, čiji je smisao zaštita zajedničkih interesa, unaprjeđivanje hrvatske pisane riječi, te čuvanje i uzdizanje ugleda književničkog zanimanja i staleža.
Član društva mogao je biti svatko, bez obzira na političku i vjersku pripadnost, ako je dvije godine objavljivao u novinama ili časopisu, ili ako je tiskao knjigu. Društvo 1945. dobiva naziv Društvo književnika Hrvatske, a svoj izvorni naziv vratilo je 1990. godine. Djelovalo je i kao nakladnik, a izdavač je časopisa 'Kritika', 'Republika', 'Most' i 'Lettre internationale'. Organizatorom je književno-znanstvenog skupa Zagrebačkih književnih razgovora. Kad su jugoslavenske vlasti naumile uvesti kategoriju regionalnog izjašnjavanja za popis stanovništva, DHK je 29. siječnja 1971. prosvjedovao protiv takve odluke. DHK se 1. srpnja 1971. odreklo Novosadskog dogovora, poduprijevši Maticu hrvatsku koja je to bila napravila nešto ranije.
(Hina)
