Prvi Sinjski salon – nevidljive žene i zaboravljena radnička prošlost
U Galeriji Sikirica otvorena je krajem kolovoza velika i dugo iščekivana izložba prvog Sinjskog salona. Kustosice prvoga Salona kritički sagledavaju Umjetničku zbirku Muzeja Cetinske krajine – Sinj, istovremeno otkrivajući 'skriveno' blago te, do sada rijetko izlagane zbirke, ali i njena 'slaba mjesta', primjerice izrazitu podzastupljenost autorica.
Salon tako postaje prostor u kojem javno izloženi koegzistiraju svi elementi Umjetničke zbirke, a vrijednosni sud prepušten je svakom posjetitelju ponaosob koji time, poštujući historijsku tradiciju i koncept salona, postaje kustos/ica zbirke. Drugi važan moment Sinjskog salona svakako jest tzv. kustoski dodatak, u okviru kojeg su kustosice prvog izdanja izložile radove četvero suvremenih, lokalnih autora – Siniše Labrovića, Ivane Poljak, Nede Mandac i Ante Filipovića Grčića – čiji bi radovi u dogledno vrijeme trebali postati dijelom Zbirke. Početna je to gesta ispravljanje historijske nepravde prema (nepostojećim) ženama u Zbirci, ali i hommage sinjskoj radničkoj prošlosti (i povijesti), koju spomenuti autori interpretiraju na sebi svojstven način.
Riječ je o suradničkom projektu Muzeja Cetinske krajine – Sinj i Galerije Sikirica, podružnice Kulturno umjetničkog središta Sinj s ciljem prezentacije, afirmacije i revalorizacije Umjetničke zbirke Muzeja Cetinske krajine te s ciljem kritičkog promišljanja procesa institucionalizacije i legitimacije umjetničkog djela / autorskog opusa kao neizbježnih posljedica ulaska djela u muzejsku zbirku.
Više o kustoskoj koncepciji i ideja Salona poslušati i pogledati u videu:
