'Krakovske jaslice' u Zadru

Krakovske jaslice (Szopka krakowska) fenomen je koji se pojavio, kako samo ime ističe, u nekadašnjem glavnom gradu Poljske, Krakovu, gradu prepunom spomenika i bogate tradicije. Ne postoji ni jedno drugo mjesto na svijetu koje proizvodi jednako unikatne kreacije koje prikazuju scenu Isusova rođenja. Riječ je o posebnoj formi prikaza Isusova rođenja koja se razvila u 19. stoljeću. U 20. stoljeću njihova popularnost poprilično se proširila, njeguje se i danas te postaje modelom suvremenog zanatstva. Krakovske jaslice posebno se izrađuju za tradicionalno godišnje „Natjecanje za najljepše Krakovske jaslice“ koju organizira Povijesni muzej grada Krakova (MHK). Autori Krakovskh jaslica su umjetnici amateri. Natjecanje je pak podijeljeno prema kategorijama, za odrasle i za djecu.

Običaj posebnog načina obilježavanja Isusova rođenja u obliku jaslica započeo je sveti Franjo Asiški, koji je 1223 godine u Grecciu priredio prve tradicionalne Božićne jasle. Jasle, okružene živim životinjama, bile su instalirane u lokalnoj špilji. U takvom se ozračju po prvi put u povijesti slavila pastirska misa ili zornica što je pokrenulo i tradiciju ponoćnih misa (polnoćki) koje se slave na Badnju večer kako bi komemorirale rođenje Božjeg Sina. Od tada franjevački red započeo je širiti štovanje Božićnih jaslica, uključujući ih u crkve diljem Europe, a potom i svijeta. S vremenom sve više i više likova se pojavljivalo pored jasla, i biblijskim figurama su se pridružili laici koji nisu bili dijelom scene rođenja Isusa Krista. Od 17. stoljeća na ovamo, tradicionalnim statičkim figurama dodane su i pokretne. Novi način prikaza omogućio je početak božićnih predstava (žive jasle) s prikazom Isusova rođenja -  žanra koji je svoj vrhunac doživio tijekom 17. i 18. stoljeća. S vremenom sve više ona su bivala sekularna i šireg karaktera, što je bilo van crkvenog dostojanstva. U pokušaju preuzimanja kontrole nad situacijom, u prvoj polovici 18. stoljeća, biskupi su službeno zabranili žive jasle u crkvama; otada, samo su statične jaslice bile dopuštene u crkvama. Međutim, žive jaslice su bile iznimno popularne tako da nisu mogle samo nestati sa scene, već su premještene van crkvenih zidova. Pokretne jaslice, takozvane Betlehemske jaslice (betlejemki) u poljskim gradovima se koriste od 18. stoljeća. U početku bilo je riječ o jednostavnim konstrukcijama sa slamnatim krovovima. Prolaskom vremena, postajale su sve sofisticiranije, razvijajući se u razne oblike. Krakovske jaslice mogu se uistinu gledati kao najkompleksniji oblik spomenutog žanra.
 
Novi tip jaslica pojavio se krajem 18. i početkom 19. stoljeća. Prilagodio se novom okruženju – vanjskim predstavama ispred crkvi, na ulicama i privatnim kućama. U tom periodu je arhitektonski dizajn dobio imati veću važnost u prikazu jaslica. Bogatstvo i različitost stilova krakovskih arhitektonskih spomenika  pružali su neograničenu inspiraciju obrtnicima. U 19. stoljeću Krakovske jaslice dosegle su svoju najzreliju formu u pogledu umjetničke kvalitete. Postaju vitke kreacije s više zvonika i s karakterističnom kombinacijom elemenata krakovske gradske povijesne arhitekture – posuđujući iz različitih epoha i stilova. U drugoj polovici 19. stoljeća u Krakovu stvorena je  posebna „gilda“ obrtnika koji su izrađivali jaslice. Njezini članovi najčešće su bili zidari iz krakovskih predgrađa, majstori, pomoćnici kao i najmlađi šegrti. Sezonski karakteri njihovih zanimanja značio je kako tijekom jeseni i zime nije bilo posla za njih što ih je prisiljavalo da tijekom tog perioda potraže dodatne načine zarade kako bi mogli preživjeti te teške mjesece.

Strast prema izradi jaslica prenosila se s generacije na generaciju. Postojala su dva tipa jaslica koje su ove obitelji izrađivale. Malene jaslice koje su se prodavale kao suveniri u Sukiennicama (renesansni trgovinski centar). Uglavnom su imale dva (katkad jedan ili tri) zvonika ili tornja, sa stožastim šiljkom, bez lutkarskih scene  unutar dizajna. Površine su bile prekrivene sjajnim obojenim papirom,  a figurice su bile umetnute u centralnu prostorijicu. Druga vrsta bile su velike jaslice, i u ovom žanru umjetnički talent i kreativnost umjetnika je mogla cvasti. Ove elaborirane kreacije, ponekad i do tri metra visoke, bile su posebno dizajnirane  kao prijenosne lutkarske predstave koje su koristile grupe amaterskih izvođača ili koledara (kolednicy) koji su izvodili tradicionalne predstave u vrijeme Božića. Ovaj tip jaslica bio je uistinu osnovni atribut takve amaterske trupe. Proces izrade bio je intezivan, oduzimao je puno vremena i bio je skup, ipak, što je veća, impozantnija i raskošnija szopka bila, to su unosnije  i atraktivnije buduće provizije za njihove vlasnike bile.
 
Daljnji napredak ovog fenomena usporio je početak Prvog svjetskog rata nakon kojeg su jaslice gotovo nestale s ulica Krakova. Godine 1923. Industrijski muzej Krakova ponovno je potakao tradiciju uprizoravanja živih jaslica što je pomoglo oživljavanju jaslica na gradskim ulicama: ponovno su i izrađivane i nošene od vrata do vrata u krakovskim predgrađima. Nažalost, njihova veličina i umjetnički elementi su se smanjili u tom periodu. Kakao bi spriječili nestajanje szopki, godine 1937. dr. Jerzy Dobrzycki, poduprt od strane municipalnih vlasti, inicirao je godišnje Natjecanje za najljepše Krakovske jaslice. Natjecanje je bilo prekinuto izbijanjem Drugog svjetskog rata, te je bilo oživljeno nakon 6 godina, 1945. godine.

Danas je organizator tog godišnjeg događaja MHK, čije se sjedište nalazi na Glavnom trgu. Upravo tu, na Glavnom trgu, u podnožju spomenika Adamu Mickiewiezu, lokalni stanovnici i turisti, mogu se diviti prekrasnoj arhitekturi Krakovskih jaslica svake godine prvog četvrtka u mjesecu prosincu dok izložba svih radova pristiglih na Natjecanje je otvorena od prve nedjelje u istom mjesecu. Svake godine nakon zatvaranja izložbe Muzej kupi najljepše izloške čime redovno obogaćuje svoju kolekciju koja uključuje jaslice različitih veličina, umjetničkih medija i materijala. Pravila natjecanja dopuštaju profesionalnim umjetnicima (arhitekti, kipari itd.) i amaterima da se natječu pod istim uvjetima. Radovi izloženi na prvom natjecanju bili su jednostavne strukture  napravljene od kartona ili drva prekrivene sjajnim papirom u boji i skromno ukrašeni. Upotpunjavani su papirnatim figurama i osvijetljene svijećama (što je danas zabranjeno).  Danas gotovo sve jaslice imaju elektronička svjetla. Postupno, izrađivači jaslica počeli su ukrašavati svoje radove sa svijetlim, šarenim i sjajnim aluminijskim folijama recikliranim od omota čokolade i drugih slatkiša, te odnedavno koriste krutu, sjajnu aluminijsku foliju ili profesionalnu samoljepljivu foliju. K tomu, kosturi suvremenih, često putujućih jaslica izrađeni su od drvenih letvi što ih čini vrlo čvrstima i stabilnima. Likovi prezentirani u suvremenim jaslicama  su realistične, trodimenzionalne figure  izrađene od drva, gipsa, gline za modeliranje ili plastike, odjevene u prekrasne i šarolike kostime. Često su dijelom mehaničkog kazališta koja se pokreću sa sve modernijim i složenijim mehanizmima. Neke od jaslica sadrže i glazbene kutije koje sviraju popularne Krakovske melodije ili Božićne pjesme.
 
Tradicionalno, scena rođenja obilježava rođenje Isusa Krista, zbog toga u jaslicama ćemo pronaći cijelu Svetu obitelj predstavljenu kroz figurice Malenog Isusa, Marije i Josipa. Oni su uglavnom popraćeni i drugim prikazima likova poput anđela, Tri mudraca, pastira i životinja. Uz spomenute, Krakovske jaslice također prikazuju povijesne figure (kraljeve, nacionalne heroje i uvažene Poljake), ali i izmišljene likove kao što su Krakovski svirač trube (prema legendi bio je ubijen strijelom u grlo dok je stanovnicima Krakova svirao znak za upozorenje od napada Tatara), ili pak gospodin Twardowski (legendarni poljski plemić i čarobnjak koji je prodao dušu vragu). Jedan od najdražih likova umjetnika koji izrađuju jaslice je tatarski konjanik odjeven u pseudo-orijentalni kostim – Lajkonik koji je povezan s tatarskom invazijom na Krakov kad su lokalni splavari pobijedili Tatare i ušli u grad odjeveni u njihovu odjeću. U nekim jaslicama također možemo pronaći likove koji nose tradicionalne narodne nošnje tipične za područje Krakova i planinskog lanca Tratra, ali i suvremene osobe poput Lecha Walesa ili Pape Ivana Pavla II.
Kako ime i sugerira, Krakovske jaslice prezentiraju arhitekturu najprominentnijih, najinteresantnijih i najljepših spomenika grada Krakova. Tradicionalno svaka szopka (jaslice) ima minimalno jedan toranj koji su uglavnom modelirani prema višem zvoniku crkve Sv. Marije koji na sebi ima krunu ili pak zvoniku Wavelske katedrale i tornju Gradske vijećnice. Tornjeve nadopunjavaju arhitektonske reference na Kraljevski dvorac Wavel, Sukiennice (povijesni trgovinski centar na sredini Glavnog trga), ili ostatci obrambenih struktura: Barbakan (kružna tvrđava), vrata Sv. Florijana (jedina srednjovjekovna vrata, od njih sedam, grada Krakova koja su sačuvana). Svaka Krakovska jaslica sadrži i patriotske simbole: Bijelog orla (nacionalni grb Poljske), i Poljsku crveno-bijelu zastavu. Krakovski grb (zid sa tri kule i otvorenim vratima te bijelim okrunjenim orlom) također se često nalazi na jaslicama.

Tradicija izrade Krakovskih jaslica trajno se upisala u kulturni krajolik grada Krakova obogaćujući ga s originalno formom s izrazitim religijskim, umjetničkim, domoljubnim i povijesnim vrijednostima i kao takva zaslužuje da se sačuva za budućnost te da bude predstavljana široj javnosti kako u Poljskoj tako i inozemstvu.

Povijesni muzej grada Krakova preuzeo je na sebe zadatak njegovanja te tradicije, te je ispunjava s organizacijom godišnjeg Natjecanja za najljepše Krakovske jaslice. Małgorzata Niechaj