Dejan Dragosavac Ruta: Čitaj dizajn!

Dejan Dragosavac Ruta svoj profesionalni život započinje 1994. u magazinu Arkzin. Tijekom narednih dvadeset godina radi na brojnim magazinima i časopisima u Hrvatskoj vezanima za njegovi prirodni radni, ali i svjetonazorski milje takozvane “nezavisne”, “izvaninstitucionalne” i “alternativne” kulture. (Niti jedan od tih pojmova nije dovoljno precizan, ali oni barem približno obilježavaju koordinate onog segmenta kulturnog pejzaža u Hrvatskoj na kojem Ruta djeluje.) Većina tih projekata dio je lokalne “tradicije” u kojoj su časopisi i magazini za kulturu proizvod entuzijazma i posvećenog rada urednika, suradnika, pa i dizajnera, no često su kratkog trajanja, niskog ili diskontinuiranog ritma izlaženja, razmjerno malih budžeta i “neprofesionalnih” radnih uvjeta, što sve, dakako, ima utjecaja i na metode rada, pa i na dizajn. Ti projekti su uglavnom subvencionirani i tek u manjoj mjeri ovise o tržištu, što im otvara prostor i za uredničke i za dizajnerske eksperimente. U vrijeme kada Ruta započinje svoj rad još ne postoji nikakav sustavni pregled hrvatskog grafičkog dizajna (pa niti magazina i časopisa), no više izdavačkih projekata (Pop-Express, Teka, Prolog, Novine Galerije SC, Polet…) ostavilo je znatnog traga na evoluciju izdavaštva, pa i dizajna u Hrvatskoj. Svijest o vrijednosti i ulozi tih projekata razvijat će se s vremenom, no časopise i magazine na kojima Ruta radi 1990-ih i kasnije treba promatrati i unutar konteksta te lokalne tradicije.
 
Ruta prva dizajnerska iskustva ali i profesionalnu afirmaciju ostvaruje u naelektriziranoj i dinamičnoj atmosferi eksponiranog i radikalnog Arkzina. Opušteniji projekti Nomada i Godina Novih poslužili su kao prilika za postupni razvoj vlastitog grafičkog jezika. Gordogan i Up&Underground su osjetljivi zadaci redizajna ili izvedbe naslijeđenih dizajna, dok je Frakcija projekt grafičkog uređenja uhodanog časopisa. U tom slijedu vrijednih kulturnih projekata, Libra Libera je dizajnerski najzanimljivija jer Ruta ima priliku za simultana tipografska, ilustratorska i tehnička istraživanja koja pronalaze i kasniju primjenu u drugim projektima, a pritom je ostvaren i žanrovski pomak u tretmanu književno-teorijskog časopisa. Časopisi i magazini su dobra prilika za povezivanje pojedinačnih dizajnerskih znanja i tehnika. Tipografska sistematičnost, te disciplina i koncentracija potrebni za rad u periodičkim publikacijama imali su utjecaja i na Rutin pristup drugim zadacima. S druge strane, iskustvo eksperimenata s plakatima i deplijanima raspoznaje se u ilustracijama i na naslovnicama časopisa i magazina. Ti transferi mogući su i zbog usporedivosti sadržaja i publike. Časopisi i magazini koje je Ruta dizajnirao obraćaju se istoj publici kao i većina njegovih ostalih radova za naručitelje iz domena vizualnih umjetnosti, civilnog društva i nezavisne kulture. No, to znači da je za slične profile projekata i naručitelja bilo potrebno osmisliti i dovoljno različit i prepoznatljiv dizajn i to u visokom ritmu produkcije. Možda je upravo taj napor da se održi ravnoteža između kontinuiranog kolanja i mutacija dizajnerskih ideja s jedne strane, te imperativ izvornosti, pa i odgovornosti prema naručitelju s druge, Ruti osiguralo vitalnost i jednu logičnu i kontinuiranu evoluciju vlastitog prepoznatljivog rukopisa.Iz teksta Maroja Mrduljaša:

Dejan Dragosavac Ruta rođen je 1971. u Novoj Gradiški. Pohađao Fakultet grafičke tehnologije u Zagrebu. Od 1994. do 2003. radi u Arkzinu nakon čega pokreće vlastiti studio. Dizajnirao i grafički uređivao više magazina i časopisa: Arkzin, Nomad, Godine Nove, Libra libera, Gordogan, Up&underground, Civilno društvo.hr, Frakcija… Klijenti većinom iz područja kulture i civilno-društvene scene: Multimedijalni institut, Kontejner, Platforma 9.81, Eurøkaz, SKD Prosvjeta, British Council, inicijativa Pravo na grad, za koje oblikuje kataloge, knjige, promotivne materijale, kampanje itd.