Jadranka Kljajić / Oprosti mi, madre

Suradnica na izložbi je studentica sociologije na Filozofskom fakultetu u Splitu Arijana Glibić. Rad Oprosti mi, madre skraćena je verzija diplomskog rada koji je nastao pod mentorstvom prof. Tonija Meštrovića na UMAS-u.

Video rad Jadranke Kljajić prati intimne ispovijesti petnaest različitih žena. Kroz fragmente razgovora iščitavaju se osobne priče sudionica. Propitujući odnos majke i kćeri, autorica prikazuje kompleksnost ovog odnosa koji u mnogočemu bitno definira ženu i utječe na razne sfere njenog života. Tijekom odrastanja djevojke prolaze kroz različite stadije, od pomanjkanje bliskosti do iznimne privrženost vlastitoj majci. Usporedno s emocionalnim razvojem razvija se i odnos s majkom. Ovaj dugoročni psihološki proces očituje se u nekoliko etapa: početnoj bliskosti, gotovo ovisnosti, zatim postupnom odvajanju, najčešće u razdoblju puberteta, preko ponovnog zbližavanja u kojem dolazi do razumijevanja majčine uloge i njezinih postupaka, ali i trenutka kada i same postaju majke, pa do pomalo zastrašujućeg i uznemirujućeg zaključka o prepoznavanju majčinog lika i svih njenih dobrih i loših karakteristika u vlastitom liku, sve do konačne spoznaje o prolaznosti i strahu od napuštanja. Naziv rada Oprosti mi, madre, ironična je asocijacija na pjesmu Oprosti mi, pape iz 1978. (glazba Zdenko Runjić, tekst Momčilo Popadić) i njene ključne stihove:
'Oprosti mi pape, sve te grube riči,
i moj život sada na tvoj život sliči.'

Majčina žrtva refleksija je procesa u kojem žena kroz ostvarenje svoje uloge u obitelji istodobno dobija i gubi ostvarenje sebe kao osobe. Procesa koji se očituje u odustajanju od vlastitih želja i ambicija, što često predstavlja izvor kasnijih frustracija. Ono što se događa napuštanje je ostalih dimenzija vlastitog identiteta i potpuno prepuštanje ulozi majke. Na ovaj način tematizirana je uloga žene u tipičnoj dalmatinskoj obitelji, kroz čije primjere su protkana i ona poopćena shvaćanja ženinog položaja u društvu te ženske egzistencije koja predstavlja svojevrsno platno, povod za donošenje odluka i mogućnost izbora, ali izbora koje je i danas, unatoč brojnim promjenama koje su se dogodile u pogledu ženskih prava, u većini slučajeva djelomično predefiniran, najčešće mogućnošću osude od strane okoline.

U fokusu istraživanja je dvostruka ženska uloga, odnosno njena prisutnost u obitelji i u poslovnom svijetu. Prateći priče sugovornica vidimo kako su se mijenjala shvaćanja žene u posljednjih 30-ak godina: rast svijesti o mogućnosti ostvarenja žene kao osobe, dok istodobno nailazimo na jednu konstantu, tzv. „žensku sudbinu“. „Ženska sudbina“ očituje se u modelu ponašanja koji se u vidu ponavljajućih obrazaca prenose s majke na kćer. Oni uključuju način viđenja vlastite uloge, kao i preslikavanje određenih karakteristika ovog modela ponašanja. Na ovaj način „ženska uloga“ biva prenošena s generacije na generaciju, kao svojevrstan transgeneracijski kod. Između ostalog, tipična ženska uloga tematizirana u radu uključuje i zanemarivanje sebe kao žene, svojih želja i ambicija, u svrhu obitelji. Podređivanje samo jednom aspektu ove podvojenosti, nužno dovodi do slabljenja onog drugog, a tada nastupa moment u kojem se javlja feminizam, trenutak kada dolazi do pitanja koliko je ženska sudbina istodobno i izbor, i nametnuta forma, i prirodna predodređenost. (Jasmina Šarić, kustosica)

Video autorice Jadranke Kljajić Oprosti mi, madre bavi se relevantnom društvenom temom koja obuhvaća mnoge aspekte života žene. U središtu se nalazi kompleksan, intiman, ali ambivalentan odnos majki i kćeri kojeg oblikuju generacijske promjene, sukobi, tajne, majčinski utjecaji i sl. U pričama intervjuiranih žena, vidljive su intergeneracijske razlike koje rezultiraju procjenom prošlosti u svjetlu sadašnjosti. Majke i kćeri imaju različite perspektive zbog dobnih razlika, ali i vremenskoga konteksta u kojemu žive, pa retrospektivna sjećanja iz djetinjstva mogu biti tumačena ili pak integrirana u sadašnjim pričama i odnosima. Položaj žene danas nije sličan onome iz 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je u patrijarhalno strukturiranom društvu, žena smatrana „nepotpunim muškarcem“. Žene većinom nisu obav¬ljale poslove izvan doma, a njihova svakodnevica obuhvaćala je brigu o djeci i kućanske poslove. U suvremenom društvu slika je izmijenjena, pa žene odlaskom iz doma, osim uloge majke, igraju i brojne druge. Pored makro društvenih promjena, dogodila se ženska mikro promjena u percepciji i doživljavanju sebe. Žena izlazi iz društveno konstruiranih okvira ponašanja i mišljenja, koja često nisu društveno poželjna, razumljiva i komformistička.

U relaciji s razdobljem u kojem su današnje majke bile „samo“ kćeri, dogodile su se promjene u svijetu rada, strukturama obitelji, odnosima između muškarca i žene, shvaćanju djetinjstva i odrastanja, manifestacijama roditeljskog autoriteta... Ovaj video prikazuje specifičnosti tih interakcija, svjetove žena čije su percepcije majčinstva pod utjecajem vremena u kojem su odrasle, ali i vlastitih iskustava tijekom odrastanja. Iako su u odnosu majka-kćer česte konfliktne situacije, ipak, konstruirajući vlastite identitete, kćeri se nerijetko identificiraju sa svojim majkama, i tako nasljeđuju neke obrasce ponašanja, sviđalo im se to ili ne. Konačno, u svemu tome, kao i u radu Jadranke Kljajić, nema uopće feminizma. Hoće li to nekoga začuditi, iznenaditi, razočarati...?! Arijana Glibić, sociologinja