U nedjelju, 10. travnja s početkom u 20 sati, u Galeriji Močvara, otvara se izložba video radova Damira Očka. Autorove zvučno – vuzualne priče 'The Moon Shall Never Take My Voice' (2010.) i 'The Age of Happines' (2009.) mogu se pogladati do 16. travnja.
vrijeme: 10.04.2011.
mjesto: Zagreb; Galerija Močvara, Trnjanski nasip bb
The Moon Shall Never Take My Voice (2010.), HD video
Spajajući tri glazbene priče kroz interpretaciju znakovnim jezikom, gluhoj su protagonistici zvukovi i svjetlo jedini sugovornici, a neizrečeno se značenje suptilno razotkriva u njihovoj interakciji s pokretom. Vraćamo se u New York s početka prošloga stoljeća. Gustav Mahler s prozora svoje hotelske sobe promatra pogrebnu povorku. Ritam velikog bubnja je uznemirujuć. Intervali tišine između udaraca batova dugi su i dojmljivi. Postaju prepoznatljiv element Mahlerove nedovršene Desete simfonije.
Tišina je, s druge strane, Johna Cagea odvela u harvardsku gluhu komoru gdje je svaki zvuk apsorbiran stjenkama prostorije. Okružen potpunom tišinom, neočekivano i po prvi put osluškuje zvukove vlastitoga tijela. Apsolutna tišina ne postoji. Nastaje revolucionarni komad nazvan 4'33''. A opet, najtiše mjesto na kojemu je boravio čovjek je Mjesec. Neil Armstrong nam stoga, kroz fragmente zamišljenog intervjua, prepričava vlastite neuspjele pokušaje vikanja, proizvodnje bilo kakvog zvuka na tom osamljenom, gluhom mjestu. Susret s promišljenom i profinjenom orkestracijom ovih zvučnih krajolika potaknut ce sve posjetitelje da tišinu i zvuk gledaju posve drugim očima, slučaju posve drugim ušima...
The Age of Happiness (2009.), HD video
'There will not be a single spectator. All will be participants.' (A. Skrjabin) 'Mysterium' je ime nedovršenog djela ruskog skladatelja Aleksandra Skrjabina. Zamišljeno kao višednevni performans u podnožju Himalaja kojim se, u duhu Skrjabinove filozofske vizije svijeta, ostvaruje iskustvo potpune sinestezije, djelo je također predmet dugogodišnjeg Očkovog istraživačkog rada. Nakon apokaliptičnog kraja svijeta, sudionici performansa bi istovremenim stimuliranjem svih osjetila trebali dospjeti u novo, vise stanje svijesti. Upravo je ta neuspjela utopijska vizija predmet ovog slojevitog audio-vizualnog narativa koji predstavlja svijet lišen vidljivog i doživljen isključivo sluhom. U sablasnom zvučnom pejzažu tišina postaje gotovo zaglušujuća, a akustične se iluzije pretvaraju u fantastičnu napravu koja uništava protagoniste, ostavljajući nas suočene jedino s kristalnim zvukom Mozartovog komada za staklenu harmoniku.
