Preskočite na glavni sadržaj

Branko Kuna: Predikatna i vanjska posvojnost u hrvatskome jeziku

Pišući o fenomenu vanjske posvojnosti, kao jednom od načina razbijanja imenske skupine na dvije sintaktičke jedinice, prof. dr. sc. Branko Kuna došao je do zaključka da hrvatski dijeli strukturnu sličnost mnogo veću s njemačkim, koji je germanski, nego s ruskim, koji je slavenski jezik... 
vrijeme: 15.03.2012.

“U svojoj knjizi govorim o jednoj od univerzalnih semantičkih kategorija kao što su vrijeme, uzrok, način. Posvojnost je nastala pojavom vlasništva i razvijanjem vlasničkih odnosa. U toj se kategoriji posvojnosti zrcali činjenica da se jezik mijenja neovisno o svom genetskom podrijetlu”, pojasnio je Branko Kuna na promociji održanoj 15. ožujka u prepunoj svečanoj dvorani Filozofskog fakulteta u Osijeku.

Predikatni način izražavanja posvojnosti podrazumijeva uporabu onih glagola koji u svom leksičkom sadržaju izriču izravnu posvojnost. S druge strane, dodaje prof. Kuna, vanjska posvojnost podrazumijeva dvije sintaktičke jedinice. Za nastanak takvih konstrukcija u hrvatskom jeziku postoje sintaktički, semantički i pragmatički razlozi, koji se, pak, slijevaju u činjenicu da mi “izdvajamo ili stavljamo na prvo mjesto u rečenici ono što nam je važno”.

Fenomen vanjske posvojnosti možemo prepoznati u razgovornom jeziku.
“Kada suprug kaže supruzi: 'Oprao sam ti auto!' Ona će se naljutiti i reći: 'Nisi ti oprao meni auto, oprao si i sebi!' Bolje bi bilo da je rekao: 'Oprao sam naš auto.'”, pokušao je biti popularan Branko Kuna, voditelj Odsjeka za hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku.

Prema riječima Milana Mihaljevića, znanstvenog savjetnika u Staroslavenskom institutu u Zagrebu i redovitog profesora splitskog i zagrebačkog filozofskog fakulteta, riječ je “o vrlo vrijednom znanstvenom prinosu hrvatskoj jezikoslovnoj kroatistici”. Pojam posvojnosti zanimljiv je ne samo kroatistima pa će knjiga, ocjenjuje prof. Mihaljević, svojim rezultatima i tematikom biti zanimljiva i studentima, ali i stručnjacima za druga jezična područja.

“Bit će zanimljiva i filozofima koje zanimaju pojmovne kategorije 'imati' i 'biti' pa čak i pravnim stručnjacima jer je riječ o kategorijama vlasništva, pripadnosti, posvojnosti. Izuzetno je važno što autor raspravlja i o nazivima i o razgraničenju značenja pojedinih od tih naziva kojima se izriče posvojnost u hrvatskom jeziku. Pokazao je koliko je bogatstvo izraza za to polje koje je često lakše intuitivno shvatiti, nego strogo znanstveno objasniti i protumačiti.

O knjizi je govorila i Anita Peti-Stanić (Filozofski fakultet Zagreb), a u glazbenom su dijelu nastupili učenici Glazbene škole Franje Kuhača. (Glas Slavonije)