Božica Dea Matasić / Vreća bez dna 1

Autorica Božica Dea Matasić (Zagreb, 1970.) svoje radove često bazira na afirmativnom odnosu prema formi i suvremenim tehnološkim procesima i materijalima te promišljenoj, sofisticirano izraženoj kritičnosti prema senzacionalističkom i konzumerističkom okruženju. U određenim ambijentalnim radovima i instalacijama polazi od arhetipskih imaginarnih konstrukta preobražavajući fizičke prostore galerija u višeosjetilne opuštajuće pejzaže natopljene meditativnom atmosferom (izložbe Izazov svjetlosti, 2002.; Silva Subterranea, 2004.; Znakovi vjerojatnosti, 2004.; Tiha voda, 2006.; Živa ogledala, 2006.). Iako ne stvara pod unutarnjom obvezom društvenog angažmana, ne prešućuje niti ne zaobilazi socijalne komponente konteksta odnosno teme egzistencije umjetnika te društvene i ekonomske valorizacije umjetničkog rada često plasira na nacionalnim umjetničkim smotrama (poput radova Skulpturu mijenjam iz 2003. s VII trijenala hrvatskog kiparstva; Peticija, 2007. povodom 42. zagrebačkog salona; Ugovor, 2015. s nastupa na XII trijenalu hrvatskog kiparstva).


U mnogim njezinim realizacijama ključno je načelo interaktivnog angažiranja posjetitelja, a oblikovanje volumena tek je povod za izgradnju fizičke višeosjetilne saživljenosti posjetitelja s okruženjem (Panacea, 2010.; Čuvari dodira, 2011.; Kula pogleda, 2016.; Vreća bez dna, 2016.). To načelo ispitivanja refleksivnih i autorefleksivnih odgovora publike koji kreiraju rad kroz iskustvo jednako vrijedi u izlagačkim prostorima poput galerija i muzeja kao i u javnim prostorima, u prirodnim ambijentima. Raznolikost oblikovnih i tehnoloških metoda kojima Matasić pribjegava u materijalnoj izvedbi proizlazi iz nedjeljive zavisnosti finalnog rada o idejnoj, a ne formalnoj motivaciji i namjeri za izgradnjom dubljih komunikacijskih spona objekta s društvenim okruženjem što znači da se stvaralačka projekcija ne iscrpljuje u pukom postavljanju estetskog objekta u fizički kontekst prostora i promatrača, već je naglašen fokus na relacijskim procesima s okolinom i stvaranju proširenog kontekstualnog okvira rada.