B. Cvjetičanin, V. Katunarić: Hrvatska kultura u Europskoj uniji

Podnaslovi članka su: Kulturni identitet i kulturna raznolikost, Program Kreativna Europa, Hrvatska šansa, Da li je Hrvatska kulturno nezadovoljna?, Razvojni ispit. 

Zarez / Kolumna / Kulturna politika

Hrvatska kultura u Europskoj uniji
Autori: dr. sc. Biserka Cvjetičanin i prof. dr. sc. Vjeran Katunarić 
 
Nakon kulturnog foruma o mrežama, identitetima i interkulturnom dijalogu koji je u organizaciji svjetske mreže Culturelink i Instituta za međunarodne odnose održan u Muzeju Mimara krajem studenog 2011., jedan od predavača, François de Bernard, predsjednik francuske udruge GERM za istraživanja globalizacije, objavio je u Le Mondeu od 27. prosinca 2011. članak u povodu potpisivanja Pristupnog ugovora između Republike Hrvatske i Europske unije. Članak je naišao na velik odjek domaćih i stranih medija, brojni portali su ga integralno prenijeli u hrvatskom prijevodu. Autor je istaknuo kulturno i znanstveno bogatstvo i potencijal s kojim Hrvatska ulazi u Europsku uniju. Istodobno se u našoj sredini provlači pitanje što za hrvatsku kulturu znači ulazak u Europsku uniju.
 
Kulturni identitet i kulturna raznolikost

Nakon dugog procesa i završetka pregovora te potpisivanja Pristupnog ugovora, pred nama je referendum koji će dati odgovor želimo li ući u članstvo Europske unije. Publikacije i studije izašle tim povodom, rasprave, izjave istaknutih političara, slogani, pokazuju još jednom da kultura ostaje na marginama: ukoliko se i problematizira pitanje što članstvo u EU znači za hrvatsku kulturu, ono se u najvećoj mjeri svodi na kulturni identitet. A što o 'gubitku kulturnog identiteta' hrvatski građani misle, pokazuju najnoviji podaci Eurobarometra (Standard Eurobarometer 76) iz prosinca 2011. Dok u zemljama EU u prosjeku to pitanje brine 11-12% Europljana, dok su postkomunističke zemlje gotovo indiferentne prema 'prijetnji' Unije njihovom kulturnom identitetu (na primjer, samo 5% Poljaka izražava taj strah, a većina ostalih je ispod 10%), Hrvatska je na visokih 20% onih koji se boje gubitka nacionalnog identiteta. Kulturni identitet percipira se kao statičan pojam a ne kao dinamični proces koji pridonosi razvoju i komunikaciji: otvorenost prema EU i svijetu postaje upitna.

Nešto je drugačija slika, prema Eurobarometru, o kulturnoj raznolikosti. Među pitanjima što EU osobno predstavlja za hrvatskog građanina, na najvišem mjestu (48%) je mobilnost, odnosno sloboda kretanja, rada i studiranja, ali je i kulturna raznolikost dobro plasirana sa 16% ispred mira, socijalne zaštite i gotovo na razini demokracije. Kulturna raznolikost je danas glavni izazov uslijed naglog porasta multikulturnog sastava mnogih društava i zemalja. Sve snažnije migracije vode pojavi novih kulturnih izraza i pokazuju da se raznolikost neprestano obnavlja i razvija. Budući da je kulturna raznolikost osnovna dimenzija interkulturnog dijaloga, njeno očuvanje i promicanje značajno je za razvoj Hrvatske.
 
Program Kreativna Europa

U programu Kreativna Europa 2014.-2020. kojim se predviđa 'pametan, održiv i uključiv rast' zemalja članica, Hrvatska će sudjelovati kao punopravna članica. U tom se programu među prioritetnim područjima ističu kulturna raznolikost i interkulturni dijalog, kulturne i kreativne industrije, te kultura u vanjskim odnosima Europske unije. Ova tri zajednička aspekta u kojima je postignut konsenzus svih zemalja članica, temelj su europske kulturne politike koja je danas u procesu nastajanja, obilježenom napetostima između podnacionalne, nacionalne i nadnacionalne odnosno EU razine. Program Kreativna Europa naglasak stavlja na ekonomski potencijal kulture i njenu realnu ekonomsku korist, odnosno na optimalnost potencijala kulturnog i kreativnog sektora za ekonomski rast. Međutim, taj se potencijal ne smije limitirati na ekonomsku dimenziju niti ekonomski doprinos kulture može biti jedini cilj provedbe programa Kreativna Europa. Pred Hrvatskom je nova odgovornost ugrađivanja strategijskih pravaca Kreativne Europe u vlastitu novu kulturnu politiku i strategiju: promicanje interkulturnog dijaloga, razvoj kulturnih i kreativnih industrija u najširem smislu (a ne samo onih koje donose trenutnu ekonomsku korist) i snažnija uloga kulture u vanjskim odnosima Republike Hrvatske.
 
Hrvatska šansa

Civilno društvo u zemljama članicama, okupljeno u kulturnim aktivnostima, često ističe presudnu ulogu kulture u održivom razvoju Europe – kulture kao jednog od ključnih prioriteta za budućnost Europe. Za takvu Europu Hrvatska se uvijek treba zalagati. Razloga za to ima mnogo. Kada su kultura i kreativnost, kao srž kulture, na prvom mjestu, tada otpadaju tvrdi i često surovi argumenti dosadašnjeg razvoja. Oni daju beskonačnu prednost bogatima nad siromašnima, profitu nad upotrebnom vrijednosti, financijskom kapitalu nad kapitalom stvorenim radom, stereotipu nad varijacijama, Sjeveru nad Jugom, Zapadu nad Istokom, 'vječnim' metropolama nad 'vječnim' periferijama, propagandi, reklami i robi nad životnim iskustvom, neposrednosti i čovjekovim vrijednostima koje nemaju cijenu… U kulturi gdje je (i) 'malo lijepo', gdje su svi u manjini dok do većine ne dođu svojim šarmom (de Bernard bi rekao svojim raffinement) umjesto mišićima, gdje se snaga uma i srca ne mjeri izumima teške industrije i naoružanja – u takvoj kulturi Hrvatska ima šansu da bude prva među jednakima.

Možda kao nijedan drugi u svijetu, europski prostor za takvu kulturu pruža mogućnost, možda ne odmah i sada, ali zacijelo u doglednoj budućnosti, budući da 'meka moć' odgovara većini kultura, naroda, ljudi.
 
Da li je Hrvatska kulturno nezadovoljna?

Da se narodi kao zajednice ravnopravnih ljudi traže i u savezu s drugima i u izvjesnoj, ali ipak ne dugotrajnoj, samoći – ona nas zavarava kao tobože jedini izvor slobode i autentičnosti – iskustvo je koje Hrvatska itekako nosi u sebi. Austrougarska uz mletačku/talijansku i tursku Hrvatsku, Hrvatska u prvoj pa u drugoj Jugoslaviji, između toga u endehazijskoj Hrvatskoj – prijelazni su likovi (nepotpune) egzistencije Hrvatske. Po svemu sudeći, istu prijelaznost predstavlja i današnja samostalna Hrvatska toliko nezadovoljna svojim stanjem – socijalno-ekonomskim u prvom redu (velika nezaposlenost, mali prihodi) pa i političkim (čini se kao da vlast u raznim kostimima progovara ako ne doslovce istim tekstom, a ono istim značenjima i posljedicama za većinu ljudi). Da li je Hrvatska i kulturno nezadovoljna? Ovisi o tome kako razumijemo kulturu, o kojem njenom dijelu govorimo ili o kojem dijelu društva. Trenutno se kultura u Hrvatskoj nalazi na začelju interesa politike, korporacija pa i društvene većine, a to nije dobro za Hrvatsku. Naravno, ako kulturu razumijemo (samo) kao simbolički okvir nacionalnog identiteta, onda je njen cilj postignut već 1991., uspostavom vlastite države. To je, međutim, način poimanja kulture iz europskog devetnaestog stoljeća, kojeg je Europa morala napustiti da bi (udružena) preživjela u globalizirajućem svijetu koji nema obzira prema slabima i malima k tome još u nedoumicama oko identiteta ili pripadnosti. Zato tu situaciju mora napustiti i Hrvatska i svojom kulturnom misli i proizvodnjom, strategijom i umjetničkim izričajem, pronaći svoje mjesto u zajedničkom europskom horizontu.
 
Razvojni ispit

Netko je rekao da je novi europski projekt jedinstven po tome što nije zamišljen kao opreka Drugom, izmišljenom ili poluizmišljenom neprijatelju – dijelom ga stvaramo sami kao izgovor za zbijanje vlastitih redova, ali i razaranje demokracije. Hrvatskoj mnogo više odgovara europska zajednica naroda koja se ne kani latiti oružja, da tako kažemo, nego izgrađivati suradnju, mir i razumijevanje radijalno, sa svima drugima: s južnim Mediteranom i dalje, u unutrašnjost afričkog kontinenta, s drugom stranom Atlantika, s Azijom s kojom smo povezani istim kopnenim masivom. Jednom je Europa-svijet označavala kolonijalni projekt europske aristokracije i bogatijih građana. Danas označava težnju k razvoju koji će zbližiti, a ne više odvajati, velike i male. Hrvatska je dokazala da umije sporazumijevati se i surađivati sa svojim susjedima bez obzira na nedavnu prošlost.

Pa ipak, hrvatska kultura i kulturna politika mora – kao i mnoge druge, osobito one koje su dugo bile na periferiji Europe i svijeta – položiti još jedan ispit. On je razvojni: kako može kultura kao 'sektor' postati intersektorska, strategijska poveznica, i na duži rok ostvariti san koji je podjednako demokratski kao i nacionalni, koji je i ekonomski u smislu ekonomije kao dijela društva, a ne apsolutnog vladara nad društvom, i politički u smislu sudjelovanja građana u donošenju bitnih odluka za Hrvatsku, u kulturnom stvaralaštvu i smjeru ekonomskog razvoja podjednako. Po svemu sudeći, to je moguće u kulturi 'meke moći' koju smo prethodno skicirali i za koju bi se Hrvatska dugoročno trebala zalagati u EU i među njenim članicama pridobiti svoje saveznike i prijatelje. A njih potencijalno ima mnogo. I zbog toga nam je potrebna EU-Hrvatska. (Zarez)