'Arheologija budućeg II' - izložba u Grožnjanu

Predgovori katalozima:

Giampietro Vianello Casisa: Komunikacija na popravnom

Kompozicije, objekti, artističke instalacije sačinjene od odbačenih predmeta imaju dvostruko značenje: slobodu pristupa likovnom stvaranju i upozoravajuće, često narativne konotacije. Citiram Davida Lodgea: «…umjetnici posežu za postmodernim sredstvima i postupcima: parafrazom, plagijatom, ironijom, kićem, trivijalnosti, zagonetkom, igrom…» Kao i u vrijeme afirmacije pojma i danas akteri umjetnost doživljavaju kao poprište avangardi te umjetničkih i političkih utopija. Kriza vrijednosti, zamjena vrijednosti i sumnja u povijesne priče kao karakteristika postmoderne reflektira se u umjetnosti mijenjanjem i ne poštovanjem uobičajenih pristupa, tehnika i plasmana umjetničkog predmeta. Upotreba gotovo svega i odlučivanje umjetnika što će biti a što ne umjetnički materijal, Casisinim izložbenim projektom, dobiva još jedno svjedočenje. Ritam civilizacije i neekonomičnost potrošačkog društva, nemogućnost apsorpcije informacije, višak sredstava za ugodu, brzo odbacivanje pomodnih oznaka i slične situacije koje potrošački kapitalizam skriva pod skute demokracije, pokazuje se ovdje u šarmantnom redefiniranom značenju.

Giampietro Vianello Casisa predstavlja seriju likovnih radova na temu suvremenih instant komunikacija. Pred nama je niz trodimenzionalnih instalacija sačinjenih od upotrijebljenih predmeta gdje je aparat za mobilnu telefoniju nosilac ideje projekta. Simpatično i simbolično obrađeni predmeti govore o prokletstvu mobitela na koji smo osuđeni. Angažirane likovne kompozicije pred nama temeljene su na sadržaju, na poruci koju nam autor želi izgovoriti. Modeli mobilnih telefonskih aparata našli su se na žrtvenicima ili pokraj predmeta koji izazivaju njihovu željenu smrt. Konceptualističko kolažiranje upozorava na mnoštvo naših ovisnosti. Osim telefonskih aparata, autor koristi i druge predmete, pa je poruka proširena i na sve ostale fetiše – od fanatične vjere u kipiće božanstava do robovanja kič predmetima koji sakupljaju prašinu u našim dnevnim boravcima poput ukrasnih jastuka koji se ne upotrebljavaju da se ne bi zaprljali, nizovima čipkanih ukrasa, tobožnjim starinskim okvirima, raskošnim zahodskim školjkama. (..) iz teksta Eugena Borkovskog

Rok Zelenko: Segmenti memorije

   '…I dalje sanjamo o savršenoj sreći dok predosjećamo dosadu raja…' Baudrillard.

Svako je likovno oblikovanje  igra i za umjetnika i za promatrača. U toj igri se, za oba sudionika, sve neprestano mijenja, ne samo promatranjem pojedinog rada već i pri svakom opetovanom pogledu na isti rad. Propitivanje je oznaka promjenjivosti. Dok ne sumnjamo, stvari su zaustavljene. Onog časa kad se rodi sumnja, pokrećemo misao k promjeni bez obzira oslanjamo li se na doživljaj, mišljenje ili na analizu situacije. Radovi Roka Zelenka izazivaju zanimanje pri prvom susretu. Nove konotacije javljaju se pažljivijim promatranjem, a sasvim nove bivaju asocirane temeljem postava. Komunikacija s promatračem ostvarena je na dvjema razinama: promatrača i pojedinog rada bez obzira na pozicioniranje u prostoru i rad kao dio niza ili grupe, što ovisi o postavu.

Rok Zelenko predstavlja kolekciju slikarskih radova čija je osnovna zajednička karakteristika neuobičajen format, umjetnik koristi trokutastu formu podloge. Sve radove karakterizira snažan kolorit, gotovo uvijek energičan potez i lazurni namaz koji ponegdje samo prikriva donje slojeve. Razigrane podloge nose minuciozne crteže koji često nisu naglašeni. Frekvencija  elemenata mijenja se od rada do rada i unutar kadra pojedinog rada. Zapisi ponekad izlaze iz formata slike. Intenzitet ne prestaje pri rubu osim kad umjetnik to izričito želi. Tematski, svi radovi imaju znakovit sadržaj blizak metafori. Većina ovih radova ima naslove koji se mogu povezati sa sadržajem. No, ovdje se ne radi o ilustraciji nekog pojma ili događaja već o njegovoj interpretaciji temeljenoj na doživljaju umjetnika. (..) iz teksta Eugena Borkovskog