Anto Jerković / Riječi, riječi, riječi

Anto Jerković jedan je od najznačajnijih autora suvremene likovne hrvatske scene na kojoj je djelovao od sredine osamdesetih pa do prerane smrti 2005. Njegov cjelokupni stvaralački opus, od samih početaka pod okriljem transavangarde i nove slike, preko istraživanja radikalno materičkog slikarstva krajem 80-tih,  monokrono plave faze u 90-tima,  pa do radova sa riječima i pojmovima,  koji se 90-tih sve više iz slike 'izmještaju' u ambijente i akcije - obilježen je intelektualnom i duhovnom potragom za apsolutnim. Sredinom 90-tih kreirao je skup imenica preuzet iz predgovora filozofskog djela ''Kritike ciničkog uma' Petera Sloterdijka: bog, univerzum, teorija, praksa, subjekt, objekt, tijelo, duh, misao, ništa - koje su mu poslužile kao 'predložak' za niz radova, od kojih je jedan od najdomljivijih instalacija/intervencija ispisivanja navedenih pojmova na na hrpi odbačenih kamenih žardinijera s Trga Petra Predradovića u Zagrebu 1996.

Izložba 'Riječi, riječi, riječi' u Galeriji AŽ, izbor je radova iz navedene posljednje faze autorovog djelovanja, radova koji do sada nisu izlagani i koji su nastajali kao nusprodukt na nekim drugim projektima, rezidencijama i izložbama, poput npr. 'Riječi, neoni i baloni', Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 1999.;  ''70/2000 The road to Meikle Seggie'', Edinburgh, Cizy Art Gallery, 2000.;  Dvorac Cimelice, 2001.; Baranjska likovna kolonija, /BUK/, 2002.


Odabir radova i oblikovanje izložbe: Olga Jerković Perić, Jelena Perić
 
Tom je prilikom zakrabuljeni Anto Jerković u titravoj modrini neonske svjetlosti kroz prozor publici bacao stotine balona sa naslovima nenapisanih pripovijesti koje je istovremeno tiho izgovarao kroz parlafon muzeja, a glase: o pravdi i nepravdi, o životu i smrti, o dobru i zlu, o prošlosti i budućnosti, o poštenju i nepoštenju, o ratu i miru, o ljubavi, o pravu, o muškarcu i ženi, o sreći, o djelima i nedjelima, o vrlinama, o prijateljstvu, o istini. Performans se pretvorio u spontano događanje budući su promatrači međusobno razmijenjivali balone tražeći njima zanimljivije i znakovite poruke. Isti repertoar pojmova i procedura Anto će koristiti za vrijeme boravka na internacionalnoj radionici u Čimelicama u Republici Češkoj gdje je izveo svojevrsni potpourri svog recentnog stvaralaštva i interesa.

Sloterdijkovi pojmovi ovog su se puta mimikrirali u botaničke oznake za imena različitih sorti ruža i tako se zatekli u konspiracijskom ozračju sintagme sub rosa ili, pak, kategorijama vrijednim najtananije specijalističke pažnje i skrbi koja se eto ukazuje stvaranju sve osebujnijih sorti najljepšeg od svih cvjetova. Pod nazivom Oh, beautiful world, crni baloni s izrekama poletjeli su niz balkon zamka prema sudionicima radionice, a Lovački salon u kojem se objedovalo bio je podno slikanih dekoracija obogaćen instalacijom riječi, riječi, riječi. Upravo za tu instalaciju ne postoji bolja lokacija izvedbe od ladanjskog salona u kojem je novovjeka intelektualna elita zamijenila nekadašnju aristokraciju, a sve podrazumijevajuće aluzije i konotacije nisu nimalo slučajne...Izvadak iz teksta Branka Franceschija iz Monografije izdane povodom izložbe u Umjetničkom paviljonu/2009.