U organizaciji Narodnog muzeja Zadar, u petak, 18. svibnja, u 20 sati, u Gradskoj loži u Zadru, otvara se izložba 'Ante Kaštelančić - Retrospektivni pregled (1932.-1986.), Ciklus izložbi: iz Dalmatinskih zbirki 1'. Izložba ostaje otvorena do 20. lipnja.
vrijeme: 18.05.2012. 20,00
mjesto: Zadar; Gradska loža
Galerija umjetnina Narodnog muzeja Zadar nakon skoro tri desetljeća ponovno udomljuje radove Ante Kaštelančića koji je samostalno izlagao u Zadru 1970. i 1982. godine, a bio je prisutan i na skupnim izložbama 1953. i 1955. godine te kontinuirano na biennalnim izložbama Plavog salona od 1960. do 1974. godine. U svome fundusu Galerija čuva četiri umjetnine ovoga umjetnike, među kojima su antologijska Spuštena jedra (1977.), Murve (1958.) i Kapetanova kuća (1947.). U svojem stalnom postavu, do zatvaranja Galerije i iseljenja fundusa 2006. god., ta su djela bila izložena i tako dostupna javnosti.
Posljednji put bila su izložena u Gradskoj loži 2008. god. na izložbi Šezdeset godina Galerije umjetnina. Prošle je godine u povodu 100. obljetnice rođenja ovoga autora priređena retrospektivna izložba u Galeriji umjetnina u Splitu koja je prenesena i u zagrebački Umjetnički paviljon. Tada smo došli na ideju da priredimo izložbu radova, ulja, tempera, skica, crteža ... od 1932. do 1986. godine te da u Gradskoj loži i u prvoj obnovljenoj dvorani Galerije u Medulićevoj 2 predstavimo sažeti retrospektivni pregled opusa Ante Kaštelančića od 1932. do 1986. god., posudivši umjetnine iz Obiteljske zbirke Kaštelančić u Podstrani i iz Galerije umjetnina u Splitu. Također, namjera nam je da ova izložba bude 1. u ciklusu izložbi Iz dalmatinskih galerija koje bi Galerija umjetnina priredila tijekom sljedećih nekoliko godina: Namjera nam je predstaviti izbor iz zbirki Muzeja Staroga Grada, Galerije umjetnina 'Branko Dešković', Galerije 'Emanuel Vidović'...
Cjelokupni opus Ante Kaštelančića uobičajeno je dijeliti na dvije faze s prijelomnom 1958. Prvu fazu, pojednostavljeno rečeno, karakterizira rad u pleneru, potezi su dinamični, vitalistički, spiralni, na tragu Ignjata Joba i Van Gogha, to su krajolici pod pomamnim podnevnim suncem. Međutim kao što je napustio Pariz poklonivši se velikom Van Goghu: 'a sada zbogom Majstore, ja idem dole svojim pržinarima', tako nije ostao u ekstatičnosti jednoga Joba ili vangoghovskoj ili soutineovskoj ekspresivnosti. Naime, 60-ih godina kad se na hrvatskoj likovnoj sceni probijaju geometrijske tendencije s grupom Exat, slikar Kaštelančić sve više radi u atelijeru, konstruira, gradi sliku; to je period ravnih, snažnih poteza, širokih ploha, u kojemu je došao do, amblematičnih u hrvatskoj umjetnost, jedara.
Dvojnosti su u osnovi ove poetike i opusa, što je odraz slikareve naravi, ali i školovanja i sazrijevanja. Ovaj „solarni poklonik" slika ekspresivno, ne i ekstatično, težeći kontroli i redu, kultiviranju emocija. Njegova je ekspresivnost bez tjeskobe, ublažena poučavanjem redu i konstrukciji u klasi Ljube Babića. On je slikar podnevnog sunca i žarkih, fovističkih boja ali i (nakon 60-ih) sutonskih i atmosferskih tonova. On je slikar motiva, ali i problematičar forme koji je došao do ruba apstrakcije, ali nije ga prešao, svjedočeći o trajnosti figuracije.
Ovaj slikar 'pradavne ovčarske Dalmacije mračnih jugovina i raspjevanih maestrala '(kako nadahnuto reče Jure Kaštelan) kretao se između zavičajnog (što se tiče tema) i univerzalnog jezika umjetnosti, solarnog i sutonskog, ekspresivnog i konstruktivnog, intuitivnog i promišljenog, dekorativnog i simboličkog. Što se motiva tiče, u prostoru između jobovske podnevne, pomamne, ljetne Dalmacije i vidovićevske sutonske, sfumatirane, građanske, interijerske Dalmacije 'iza pritvorenih škura', našao je slikar Kaštelančić svoje jedinstveno mjesto u hrvatskoj umjetnosti. iz teksta Ljubice Srhoj Čerina
