Izložba karikatura Zorana Pavlovića – Zoze 'gle!karikatureuPrici' održava se, od 12. do 31. listopada, u Galeriji Prica, Samobor. Otvorenje slijedi u 19 sati.
vrijeme: 12.10.2010.
mjesto: Samobor; Mala dvorana Galerije Prica, Pučko otvoreno učilište Samobor, Trg Matice hrvatske 6
'Nije karikatura za šalu. Nije ni za smijat. Ako ćemo pravo, ni za plakat. Ono što bi se uvjetno moglo imenovat karikaturom, a Zorana Pavlovića karikaturistom, samo je kolokvijalna poštapalica onima, koji i ne slute o čemu se tu zapravo radi. Više bi se moglo reći da je karikatura 'međutak' između zbilje i mašte, između prakse i teorije, a reklo bi se i između neba i zemlje, odnosno raja i pakla – t.j. čistilište.
Karikatura je neke vrste intelektualnog i kreativnog DDT-a protiv ljudskih sedam smrtnih grijeha pohlepe, pohote, oholosti, lijenosti, zavisti, proždrljivosti i gnjeva, ali i ostalih neimenovanih grijehova što iz čovjek u zbilji znade počiniti.
Od istine se ipak ne ogradi;
Sve što vidje javi na sve strane,
Pa nek se češe komu svrab dojadi !
- kaže Dante Virgilio u svojoj Božanstvenoj komediji.
A može i biti i melem za svekolike neizrecive tegobe s kojima se borimo u duši i s kojima se ne zna kako izaći na kraj. Zoran Pavlović je bliži potonjoj varijanti. U tom smislu njegove su karikature samo uvjetno „karikaturalne“. To je više umijeće opće profinjene opservacije o stanju općeg i pojedinačnog duha, pretočeno u vizualni medij, a u funkciji egzistencijalnog promišljanja „što smo, tko smo i kuda idemo“. Njegovi odmjereni anegdotalni crteži iznad su svakodnevne kritike vlasti ili opozicionog razgolićavanja mračne zbilje. Upravo zbog toga, malo su 'crni', da ne kažem 'sivi', otežani istinom što se skriva iza crtačkog rafirmana.
Zoran Pavlović je svoj opori humor ugradio u najbolju tradiciju hrvatske i zagrebačke karikature. Zajedno s Bastašićem, Kritovcem, Kovačevićem, Pahernikom i Šarićem, od sredine šezdesetih godina stvarao je svoj vlastiti stil, kojeg se danas slobodno može nazvati zagrebačkom specifičnošću, i danas je savršeno jasno da taj stil nije od jednodnevne uporabe, već da i danas ima onu svježinu i aktualnost koja je Pavlovića i njegove sudruge krasila i tada. Svi oni, pa i Pavlović, formirali su se kao kreativne ličnosti u specifičnim okolnostima o kojima se danas svašta priča, i iako u svim tim pričama ima i istine, činjenica je da su te šezdesete godine iznjedrile jednu autentičnu generaciju karikaturista koji se nisu dali zavesti s trenutkom, već su svoju interpretaciju trenutka, odnosno zbilje, vidjeli i mnogo širem – a i mnogo dubljem – kontekstu. Kao što nikada nije govorio o aktualnom trenutku, Pavlović niti danas ne stavlja svoju karikaturu u poziciju svakodnevnice o kojoj bi doista mogao na svoj način dosta reći, već i nadalje elaborira jednu te istu temu koja - ako ćemo pravo - nije nimalo humorna i nimalo za nasmijat.' Želimir Koščević
