U zagrebačkoj Galeriji Prozori, danas, 12. studenoga, u 19 sati, otvara se skupna izložba 'Život: način upotrebe' na kojoj sudjeluju Ana Bilankov, Tomislav Brajnović, Anetta Mona Chişa & Lucia Tkáčová, Iva Gobić, Ana Hušman, Siniša Labrović, Ciprian Mureşan, Jaroslav Varga. Izložba ostaje otvorena do 21. studenoga.
vrijeme: 12.11.2015.
mjesto: Zagreb; Galerija Prozori, Zapoljska 1
lzložba duguje naslov romanu Georgesa Pereca "La Vie mode d’emploi" (1978.) pisanom poput knjige u knjizi s mnogim izvantekstualnim i interetekstualnim referencijama. Služeći se naoko bezazlenim formatom knjige, umjetnički radovi upućuju na poroznost sjećanja i upornost zaborava, ali i na mogućnosti preslagivanja vremena i uspostavljanja alternativnih načina čitanja memorijskih tragova. (…)
Preoblikujući postojeće knjige, umjetnici ih prevode u performativne i videomedije, ili pak u nove korice, u nizu izbrisanih ili nadopisanih, recikliranih i reinsceniranih štiva. U novoj primjeni knjiga se pojavljuje poput neočekivanog dvojnika postojećih izdanja. Postojanje dvojnika pritom podrazumijeva solidno poznavanje polazišne materije – do praga predoziranja. Mimo negativnog prizvuka, predoziranje bi značilo svjesno kretanje po rubu binarnih shema, fikcije i faktografije, povijesti i svakodnevne upotrebe u pokušaju odrješavanja od zacrtanih granica i priučenih konvencija. U okupljenim radovima logika stranice, ili pak pokretne slike, oblikovana je u rasponu od minimalnih intervencija do dubinskih izmjena, u kojima je prvotni materijal skoro neraspoznatljiv.
Uz književna djela na repertoaru je stručno gradivo, poput priručnika i kompendija, ali i različiti žanrovi koje je teško svesti na jednovrstan nazivnik. Specifični su primjeri reinscenacije otpisane građe koja je službeno proglašena zastarjelom, pri čemu se generički konsenzus o tome što je korisno ili za koga iskazuje kroz nedoumicu. Svaki poduhvat vakumiranja uputstava za pravilnu upotrebu proglašava se upitnim. S crnohumorne strane nastoji se ukazati na raskorak između idealizirane slike stvarnosti i zaprljane zbilje, sugerirajući neizjednačen omjer njege i destrukcije, otvorenosti i krutosti takozvanog društva znanja. Pritom se upravo kroz postupke ništenja, kojima su predodređeni umjetnički radovi, na naoko paradoksalan i inverzan način, podvlači društvena dimenzija i knjige i čitatelja. Pojedinac je pozvan u predoziranje čitanjem u kojem ona vidljiva i uredna strana te ona prikrivena, neprozirna i nelagodna, ostaju neraskidivo povezane. iz teksta Ksenije Orelj, kustosice izložbe
