Samostalna izložba 'Terradrom' Zdravka Milića, akademskog slikara nagrađenog na 65. godišnjoj izložbi HDLU Rijeka, održava se od 15. veljače do 10. ožujka, u Galeriji Kortil, Rijeka. Otvorenje slijedi u 19 sati.
vrijeme: 15.02.2012. 19,00
mjesto: Rijeka; Galerija Kortil, Strossmayerova 1
'Zdravko Milić otpočetka je kroz svoju umjetnost iskazivao kritički stav u odnosu na sve aktualne društvene problematike njegove svakodnevice, od lokalnih do globalnih, gradeći svoj izričaj uvijek na skladnoj sinergiji novih (video art, računalna tehnologija) i klasičnih medija (slikarstvo). Kod toga mu je stalni izazov onaj dojam preklopljenih prostora i izmiješanih vremena, ali i stvaranje zabune kod metjerski znalačkog prijenosa jednog medija u drugi, osobito fotografije, ili slike s ekrana u slikarstvo. Ovo potonje u njega je uvijek svojevrsna simulacija binarnog kôda kistom, a očituje se nizom titravih točkica preko slike, koje fingiraju elektronski medij. I upravo taj način i taj rukopis postali su Milićev 'zaštitni znak', koji određuje njegov autorski identitet.
Ono što ga, međutim, kao umjetnika određuje u širem kontekstu, čemu zahvaljuje bogatstvo inspiracije i širinu svog umjetničkog opusa je nerv istraživača i upornost, koji ga stalno tjeraju dalje i vode do novih problemskih tema, do novih horizonata i novih iskustava. Jedna od njegovih prvih velikih problemskih tema bio je pejzaž i pejzažne modifikacije pod utjecajem vizualno-značenjskih intervencija, što je rezultiralo nizom značajnih ciklusa ('eko'-pejzaž, 'fliper'-pejzaž, 'video'-pejzaž, 'digitalni'-pejzaž..).

Nakon toga pobunio se kroz svoju umjetnost protiv industrijskog i tehnološkog zagađenja, lokalnog i globalnog, realiziravši i tu nekoliko ciklusa ('Tehnotronika', 'Turandrom'...). Usput je, dotičući elektroniku, svojim istančanim senzorima prodro u područje misterija i tajni, gdje se otvaraju pretpostavke postojanja nečega konvencionalnoj znanosti nepoznatoga, čak moguće ekstraterestijalnoga. Smjestio je sve te misterije u 'monolit' i otad se taj motiv stalno provlači njegovom umjetnošću. Kad se susreo s teorijskim postavkama Sitchina i Ickea, bio je njima fasciniran – čudesnim pričama, zavjerama, gmazovima, svemircima...Ono što ga je ipak tu ponajviše privuklo, bilo je poklapanje s njegovim općim stavovima i uvjerenjima koja su se ticala kritike globalne političko-ekonomske situacije i centara moći.
Nije, međutim, sasvim nemoguće da se u nekim trenucima svojim iskustvima približio i onim ranije spomenutim neobjašnjivim paralelnim svjetovima, te osjetio neobične frekvencije i miješanje različitih stvarnosti, pa su mu se i stoga Sitchinove i Ickeove teorije mogle učiniti bliskima i smislenima. Neosporno je, međutim, da su mu one prije svega i iznad svega bile likovno inspirativne, jer je tu našao bogato vrelo inspiracije za veliki broj svojih ciklusa: 'Nefildrom', 'Thetadrom', 'Transpiramide', 'Restituciju', 'Situaciju', kao i za mnoge tajnovite objekte-instalacije: 'Kristalni toranj', 'Mjesec' i posebno 'Terradrom'. Spojivši na kraju ovom izložbom sve te cikluse u jednu cjelinu, koju je nazvao 'Terradrom' (prema imenu najveće, centralne instalacije), Milić je vizualno i narativno zaokružio ovu izazovnu priču o civilizaciji na Zemlji (Terri) u svemirskom kontekstu, puštajući mašti da slobodno umjetnički interpretira teorijske postavke Sitchina i Ickea. A mašta mu se tu istinski razmahala, jer on apsolutno sve pretvara u uzbudljivu i vizualno atraktivnu priču. Priču koju ipak uvijek priča u duhu i na način današnjega vremena: sugestivno i ekspresivno, intermedijski i interdisciplinarno (slikama, crtežima, objektima i instalacijama), taktilno i interaktivno. …' Višnja Slavica Gabout